Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. kolovoza 2019.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Bušotine i zabušotine

Foto Arhiv
Foto Arhiv
Autor:
Objavljeno: 12. kolovoz 2014. u 19:53 2014-08-12T19:53:45+02:00

Što je ministar Ivan Vrdoljak mogao zaključiti nakon što je u Večernjaku pročitao argumente Nenada Duplančića protiv planirane eksploatacije nafte i plina iz jadranskog podmorja, osim da su tog splitskog stručnjaka – pomoću čijega softvera američke vlasti nadziru tko i koliko zagađuje okoliš – u hrvatski medijski prostor ubacili Mađari?

Jesu li Mađari, dva tjedna nakon što je promućurni Ivan Vrdoljak obznanio takvu mogućnost, u hrvatske medije plasirali nove tekstove iz kojih će štovani publikum iščitavati koliko je ministar tzv. gospodarstva Republike Hrvatske nesposoban? 

  Spada li u takvo, iz Budimpešte naručeno štivo, intervju što ga je najomiljeniji hrvatski političar u Mađarskoj – pogodili ste: Radimir Čačić – dao Večernjem listu i u kojemu Vrdoljakove najave da bi Hrvatska mogla otkupiti MOL-ove dionice Ine komentira tako što kaže da je »takve najave bespredmetno komentirati«, e da bi ih odmah potom prokomentirao riječima iz kojih čitatelj može zaključiti samo to da je rečeni ministar sišao s uma? Čačićeve riječi prenosimo u neautoriziranom prijevodu s mađarskog: »Mogu razumjeti pokušaj podilaženja biračima i stvaranja dojma da se bori za nacionalne interese, ali ovo je izvan svake pameti.« 

  Jesu li se Mađari toliko raspištoljili, pa u isti broj Večernjaka ugurali i tekst u kojemu se nigdje, ali baš nigdje, ne spominje ni ime ni funkcija Ivana Vrdoljaka, a iz kojega bi čak i on morao zaključiti da dužnost ministra gospodarstva u Vladi Republike Hrvatske obnaša posljednji bezveznjak? U zagrebačkom listu, naravno, ne možete pročitati gdje je novinar Tomislav Krasnec pronašao sugovornika iz čije će priče izvući naslov »Bušenje Jadrana velika je greška« – da li u Zalaegerszegu ili u Nemesszentandrásu? da li u Magyarszentmiklósu ili u Esztergályhorvátiju? ili u kojem li već Homokkomáromu? – ali nije ni Vrdoljak veslo sisao pa da povjeruje kako se taj kalifornijski Splićanin po imenu Nenad Duplančić tek tako i bez ikakvog mađarskog posredništva odlučio uključiti u javnu raspravu o eksploataciji nafte i plina iz jadranskog podmorja, i to na takav način da Mađari već sada mogu odustati od lansiranja bilo kakvih daljnjih tekstova kojima bi hrvatsku javnost dodatno uvjeravali u nestručnost i nesposobnost ministra gospodarstvenog. 

 Taj Splićanin koji je doktorirao na istraživanju podmorja i koji u Kaliforniji vodi tvrtku »Locus Technologies« pomoću čijega softvera američke vlasti nadziru tko, kada, gdje i u kojoj mjeri zagađuje okoliš, naime, tvrdi da bi bušenje jadranskog dna u težnji da se od Hrvatske napravi mala Norveška, naftonosna i plinorodna, moglo biti jedna od najvećih pogrešaka što se pod ovim nebom i pod ovim morem daju napraviti. 

  »Dovoljno je upitati se«, veli Duplančić, »zašto sve te američke naftne kompanije koje bi tako silno željele bušiti u hrvatskom moru ne rade takva istraživanja ovdje uz obalu Kalifornije? Odgovor je jednostavan: zato što im je to zakonom zabranjeno.« A zabranjeno im je to već 45 godina, nakon što je izlijevanje nafte blizu Santa Barbare nanijelo grdne štete tamošnjem turizmu i ribarstvu. I ostat će im zabranjeno unatoč tome što se naftne rezerve u kalifornijskom podmorju procjenjuju se na 10 do 15 milijardi barela, što je kudikamo više od one 3 milijarde barela za koje se nagađa da leže pod zakonom nezaštićenim Jadranskim morem. 

  A što je s Norveškom u čije se bušotine zagledao i ugledao ministar neimenovan u Večernjakovom tekstu? Tamošnje platforme su, pojašnjava Duplančić, od obale udaljene stotinama kilometara, a što je u našem Jadranu – iz razloga kojih bi se možda mogao sjetiti i sam Vrdoljak – naprosto neizvedivo. Nadalje, dno Sjevernog mora je, za razliku od jadranskog, po svojoj strukturi pogodno za utemeljenje platformi i izolaciju bušotina. A ni norveško primorje, za razliku od hrvatskog, ne živi od turizma. 

 Dobro, ali što s Italijom u čijem se dijelu Jadrana turisti kupaju iako ga lovci na fosilna goriva buše i pumpaju s preko stotinu platformi? Talijanske platforme su, kaže Duplančić koji je i sam radio na projektiranju njihovih temelja, smještene daleko od otoka i na znatno su manjim dubinama od onih što bi trebale niknuti iz hrvatskog podmorja. I crpe uglavnom plin, a ne naftu kojoj se Ivan Vrdoljak toliko raduje i na čijoj eksploataciji zasniva hrvatsku ekonomsku budućnost, unatoč tome što razvijene zemlje svoje sutra planiraju na posve drugačijim energetskim osnovama. 

  A što s dojučer siromašnim zemljama poput Nigerije, Angole, Ekvadora i Brazila, gdje se – svakoj budućnosti usprkos – razmahala unosna »offshore« industrija nafte i donijela im novac od kojega žive danas? Kalifornijski Splićanin na to odgovara da je glavna posljedica tamošnjih naftnih bumova – ekološka katastrofa. I da su se »eksploatacijom nafte okoristile samo male grupe privilegiranih, a na štetu općeg dobra«. 

  I što da se ministar Vrdoljak zapita nakon što pročita takav tekst osim: »Pa zar ti Mađari i taj njihov američki Splićanin stvarno misle da sam ja toliko nesposoban pa da ću za korist općeg dobra žrtvovati interese male grupe privilegiranih?«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka