Uzalud zgražanja crkvenih velikodostojnika nad zloduhom konzumerizma koji svojom napadnom sveprisutnošću u zapećak gura mistični duh rođenja Sina Božjega u siromaštvu betlehemske štalice…

Jer i ovaj Božić, eto, ostaje medijski popraćen i zapamćen u prvom redu kao potrošačka svetkovina koju su mnogi iskoristili za realizaciju svojih materijalističkih opsesija.

Tako se, recimo, bilježi i pamti da je jedna vjernica s Pantovčaka u svojim adventskim molitvama poželjela da ulogu anđela čuvara hrvatskoga neba preuzme nova borbena eskadrila. Za početak bi to bili američki transportni helikopteri Black Hawk, a potom bi se definiralo i koji bi nadzvučni vojni avioni parirali onom letećem otpadu što ga je Putin darovao Srbiji.

Napomenula je vjernica u svom božićnom intervjuu kako ona na to ne gleda kao na utrku u naoružavanju između Srbije i Hrvatske, kako i jedna i druga zemlja imaju legitimne potrebe da osiguraju obranu svojega zračnog prostora, te kako bi, barem što se terorističkih prijetnji tiče, Hrvatska mogla biti saveznica sa Srbijom. Za mir u susjedstvu, u regiji i regionu, kako na nebu, tako i na zemlji.

Mnogo snažnije odjeknula je predbožićna poruka uglednoga vjernika iz Banskih dvora, koji je na Badnju večer postrojio nekoliko probranih ministara, te hitno sazvao novinare, kako bi vjernom pučanstvu prenijeli Radosnu Vijest. To jest – njegovu božićnu želju da Republika Hrvatska od Mađara otkupi 49 posto dionica Ine i tako opet postane suverena vlasnica naftne kompanije koju je djelomično prodala MOL-u.

Sam tajming sazivanja izvanredne press-konferencije u Vladi Republike Hrvatske pokazao je da se radi o pomno isplaniranom političko-marketinškom navještenju, predviđenom da u javnost bude lansirano u sve vrime godišća kad mir se svitu navišća, a ne o istinskom božićnom nadahnuću koje je naprasno obuzelo skromnoga vjernika Andreja Plenkovića.

Valjda ni najlakovjerniji nisu nasjeli na priču da su pravni zastupnici Republike Hrvatske tu uznemirujuću vijest o izgubljenom arbitražnom procesu protiv MOL-a Plenkoviću dojavili baš na Badnjak, dok je premijer s početnog bakalara na bijelo prelazio na bakalar na crveno. I da je odluka o urgentnoj konferenciji za medije donesena prije nego što se stiglo do fritula.

Bilo je jasno da je predbožićno ozračje iskorišteno kako bi Vlada najavu otkupa MOL-ovih dionica Ine prezentirala kao božićni dar građanima, računajući da će izmamiti razdragane aplauze baš od ljudi čijim će novcem financirati čitavu tu transakciju. I da u posvećenoj blagdanskoj atmosferi nitko neće pitati za cijenu. A ona će, prema prvim procjenama, iznositi između dvije i tri i pol milijarde eura.

Ali kvragu i novac i njegov zveket!

Jer ni kupci borbene eskadrile ni prekupci naftne kompanije ipak nisu mogli posve zaglušiti duhovnije tonove koji su se na Badnju večer i tokom Tihe noći širili s oltara.

Konzumeristima usprkos, splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić je na polnoćki u katedrali sv. Duje nadahnuto propovijedao o Božiću koji nam »predstavlja očinstvo kao izvor obitelji«.

Uvodeći vjernice i vjernike u godinu posvećenu ocu i očinstvu, nadbiskup Barišić je upozorio na brojne pokazatelje bezočnosti i izočnosti iliti preciznije – bezočevnosti i izočevnosti. Razočaravajuću sliku razočevnosti i očevidan problem razočevidnosti predočio je tvrdeći da »mnogo toga danas ukazuje na odsutnost i izgubljenost oca u obitelji, pa i u društvu«. Da je »riječ 'otac', postala skoro suvišna, prezirna, bilo da se radi o zemaljskom ili nebeskom Ocu«. Da »ignoriranje nebeskog Oca ugrožava i oca u zemaljskoj obitelji«. Da je »otac postao sporedan, suvišan, smatran zaprekom našoj slobodi«, pa da se stoga »govori o 'kulturi i generaciji bez oca', koja postaje izgubljena generacija«.

Kazao je msgr. Barišić kako »na gubitak uloge oca utječe mentalitet koji se očituje u izjednačavanju neprirodnih zajednica s normalnom obitelji«. I kako poradi izjednačavanja neprirodnoga s prirodnim »obitelj može biti osiromašena u bogatstvu svoje različitosti te svedena na siromaštvo 'dvije mame' ili 'dva tate'«, te kako »slučajevi rastave donose pored oca, dvije mame ili uz mamu, dva tate, pa čak i više«, štoviše.

»U puno slučajeva današnji mentalitet ne pomaže biološkim roditeljima da postanu istinski otac i prava majka«, zborio je svojim muževnim glasom nadbiskup splitsko-makarski, zaključivši kako »nije dobro ni za osobu, ni za naše društvo, ako se 'generacija bez oca' feminizira«.

Pa kad se takve duhovne poruke o ugroženom očinstvu dovedu u vezu sa svjetovnim najavama o repatrijaciji Ine, neumitno se javi jedna slutnja. Slutnja da ovaj Božić za potrošače, okrunjen operacijom »Ina za ponavljače«, vodi ka – povratku Ćaće.