Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
18. studenoga 2018.
TVeater Davora Mandića

kolumna Timothy naš svagdašnji

Timothy naš svagdašnji
Timothy naš svagdašnji
Autor:
Objavljeno: 18. svibanj 2014. u 10:01 2014-05-18T10:01:00+02:00

Taj je čudni svat čudnog stranog imena došao daleke i revolucionarne 1971. godine u naše krajeve, doduše malo istočnije, da bi počeo prodavati svoju viziju dječjeg televizijskog programa

Za ime Timothyja Byforda mnogi su čuli tek ovih dana. Tako to često biva, čovjek mora umrijeti da bi ga se ljudi sjetili živog. Problem je što tog, eto, čovjeka mnogi znaju puno bolje nego što su mislili. Ako ne po imenu, a onda sigurno po djelu.

  Taj je čudni svat čudnog stranog imena došao daleke i revolucionarne 1971. godine u naše krajeve, doduše malo istočnije, da bi počeo prodavati svoju viziju dječjeg televizijskog programa. Viziju koju je brusio na BBC-ju. I vidi vraga, kulturološke razlike, civilizacijska udaljenost, katolici/protestanti/pravoslavci, kapitalizam vs. komunizam... ništa od toga nije bilo bitno jer svi smo mi, koji smo odrastali 70-ih i 80-ih, uživali u »Poletarcu« ili »Nedeljnom zabavniku« kao da su naši.

  I opravdano se nariče danas za tim televizijskim dječjim programom, uz navedene i serijama »Babino unuče«, »Otvori prozor«, »Metla bez drške«, jer je u univerzalnom spoju edukativnosti i zabave preskakao sve granice, i političke i svjetonazorske.

  Je li to bilo dovoljno da Timothy dostojno proživi svoje stare dane? O pa naravno da ne. Godina doseljenja u Srbiju za Timothyja nije bila vezana revolucionarnim europskim kretanjima, nego jednom sasvim privatnom činjenicom – ženidbom. Pa iako bi čovjek očekivao da je sva ta silna zaslužnost, uz činjenicu da je brak teško mogao biti »za papire«, dovoljna za jedno obično državljanstvo ili penziju, tako baš i nije bilo. Državljanstvo je Timothy dobio tek 2006. godine, u dobi od 65 godina, a penziju, eto, nije dočekao zbog birokratskih zavrzlama koje ovdje nećemo ni pokušati raspetljati.

  Da se stvari dodatno zakompliciraju, pobrinula se teška bolest, koja je zahtijevala skupo liječenje, taman baš nekako u vrijeme kad se počelo dovoditi u pitanje Timothyjevo pravo na zdravstvenu zaštitu. Ali birokracija ne pita za bolest ili kulturne zasluge.

  Tko mu je kriv kad nije igrao nogomet. Da je ugurao loptu u mrežu protivnika nacionalnog tima barem jednom, mogao je imati sve što mu je trebalo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka