Marko Jurič je uspio. Postigao je to da njegovo nebitno ime barem na jedan dan postane bitno.hr. U isto vrijeme Velimir Bujanec, još jedno nebitno hrvatsko ime, dobio je konkurenciju. Tko je, dakle, Marko Jurič?
Marko Jurič tipični je izdanak hrvatske desnice, osjetljivog njuha, spremnog nanjušiti pogodan trenutak za emanaciju tradicionalne ugroze hrvatskog nacionalnog bića, koja se u dva poteza pretvori u poziv na linč Drugog. A hrvatski Drugi je, naravno, Srbin. Kad nije peder, bilo koji nekatolik ili kozmopolit. Marko Jurič je tip koji u odjavi svoje emisije na Z1 kaže ovo: »Još jedna poruka dragim Zagrepčanima, svima vama koji se šećete Cvjetnim trgom, budite oprezni pošto je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Dakle, dragi moji Zagrepčani, kad se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, pripazite da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i malo, u maniri svojih najboljih klanja, izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu, koji bi možda trebalo obilježiti tablama ‘Pazi, oštar četnik u blizini’«.
Marko Jurič je, dakle, tip plastičnog reprezentanta Hrvatine u patrijarhalnoj poziciji ugroženog, bića koje od stoljeća sedmog mazohistički, u poziciji vječne žrtve, zdvaja nad svojom sudbinom, cijelo vrijeme zazivajući junaka koji će ga osloboditi. Nemoćna djeva u iščekivanju svog princa.
Problem je što princ nikako da stigne, jer povijest nas je dosad naučila da se nakon splitske Rive obično Hristos rodi, odnosno da retorika kojom se osvoji vlast, nakon osvajanja jenja u okruženju europske civilizacije. No budući da se i europska civilizacija od rive i Sanadera kudikamo promijenila, a budućnost civilizirane Hrvatske prema sastavu predložene Vlade RH crna je kao i košulje nekih ministara, možda je ipak vrijeme svih juriča i bujanaca stiglo.
A onda će se vidjeti koji će ferali svijetliti, a koji će šaptom pasti.
TVeater Davora Mandića
Pazi, oštar četnik
Davor Mandić
24. siječanj 2016 09:52
Marko Jurič je uspio. Postigao je to da njegovo nebitno ime barem na jedan dan postane bitno.hr. U isto vrijeme Velimir Bujanec, još jedno nebitno hrvatsko ime, dobio je konkurenciju. Tko je, dakle, Marko Jurič?
Marko Jurič tipični je izdanak hrvatske desnice, osjetljivog njuha, spremnog nanjušiti pogodan trenutak za emanaciju tradicionalne ugroze hrvatskog nacionalnog bića, koja se u dva poteza pretvori u poziv na linč Drugog. A hrvatski Drugi je, naravno, Srbin. Kad nije peder, bilo koji nekatolik ili kozmopolit. Marko Jurič je tip koji u odjavi svoje emisije na Z1 kaže ovo: »Još jedna poruka dragim Zagrepčanima, svima vama koji se šećete Cvjetnim trgom, budite oprezni pošto je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Dakle, dragi moji Zagrepčani, kad se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, pripazite da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i malo, u maniri svojih najboljih klanja, izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu, koji bi možda trebalo obilježiti tablama ‘Pazi, oštar četnik u blizini’«.
Marko Jurič je, dakle, tip plastičnog reprezentanta Hrvatine u patrijarhalnoj poziciji ugroženog, bića koje od stoljeća sedmog mazohistički, u poziciji vječne žrtve, zdvaja nad svojom sudbinom, cijelo vrijeme zazivajući junaka koji će ga osloboditi. Nemoćna djeva u iščekivanju svog princa.
Problem je što princ nikako da stigne, jer povijest nas je dosad naučila da se nakon splitske Rive obično Hristos rodi, odnosno da retorika kojom se osvoji vlast, nakon osvajanja jenja u okruženju europske civilizacije. No budući da se i europska civilizacija od rive i Sanadera kudikamo promijenila, a budućnost civilizirane Hrvatske prema sastavu predložene Vlade RH crna je kao i košulje nekih ministara, možda je ipak vrijeme svih juriča i bujanaca stiglo.
A onda će se vidjeti koji će ferali svijetliti, a koji će šaptom pasti.