Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. prosinca 2019.
Putevi i stranputice

kolumna ZLATKO CRNČEC Ujesen 2020. opet nas čeka politički kaos

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 2. veljača 2019. u 15:47 2019-02-02T15:47:56+01:00

Prošle su četiri godine, a u Ustavu i dalje zjapi ista praznina koja je Hrvatsku  prije četiri godine dovela na korak do krajnje ozbiljne političke krize. HDZ nije želio otvarati ovu temu jer bi na taj način ipak naštetio izbornim izgledima svoje kandidatkinje

Sljedeći parlamentarni izbori, ma kada oni na kraju bili, lako bi mogli kreirati dosad najrazmrvljeniji Sabor. A to bi pak značilo da bi pregovori oko formiranja nove većine mogli biti jako dugotrajni i prilično neizvjesni, tako da bi osoba koja će u tom trenutku biti na Pantovčaku mogla imati jako veliku ulogu.

Nju je na prilično originalan način ujesen 2015. odigrala aktualna predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je naime već nakon samo nekoliko tjedana od održavanja izbora željela dekretom nametnuti svoju Vladu, jako iznervirana time što se parlamentarne stranke nisu već uspjele dogovoriti.

Zanimljivo je da je među ministrima bio i današnji politički tajnik SDP-a Davorko Vidović, te SDP-ov šef kurikularne reforme Boris Jokić. U slučaju da pobijedi na predsjedničkim izborima, koji će se održati ujesen ove godine, Grabar Kitarović bi se godinu dana kasnije lako mogla naći u poziciji da pokuša realizirati ono što joj nije uspjelo prije četiri godine. Da na nekoliko mjeseci, možda čak i pola godine ona i Vlada koju bi ona imenovala mimo izbornih rezultata vodi Hrvatsku.

Prije četiri godine Hrvatskoj je prijetila velika politička kriza nakon što je Grabar-Kitarović počela prijetiti raspisivanjem novih izbora i imenovanjem svoje Vlade. Iako u samom Ustavu vezano za takvu situaciju postoji velika rupa, velika kao krater nastao nakon udara ovećeg meteora, dio ustavnih stručnjaka protumačio je da taj dokument daje predsjednici za pravo.

Da može razjuriti međustranačke pregovore koji su dotad trajali samo nekoliko tjedana. Iako je nekako u to vrijeme u susjednoj Sloveniji trebalo čak šest mjeseci da tamošnje stranke uspiju sklepati većinu iz tradicionalno razmrvljenog slovenskog parlamenta. Ali na Pantovčaku su tada uočili priliku da s političke margine na koju ih stavlja hrvatski Ustav preko noći uskoče za državno kormilo.

Budući da za nešto takvo, osim mišljenja dijela ustavnih stručnjaka koje naravno nije imalo nikakvu formalnu težinu, nije bilo nikakvog ustavnog uporišta, zemlji je na jedan trenutak zaprijetila ozbiljna politička kriza koja je u svojoj najgoroj varijanti mogla zaprijetiti čak i fizičkim sukobima.

Naime, tadašnji premijer Zoran Milanović javno je rekao da nema nikakvu namjeru napuštati Banske dvore ako predsjednica na njegovu funkciju mimo izbora imenuje nekog drugog. I tko zna što bi se na kraju dogodilo da Tomislav Karamarko i Božo Petrov – doslovce u zadnji čas jer je predsjedničino pero već krenulo staviti njen potpis na odgovarajući dokument – ipak nisu uspjeli postići dogovor o formiranju zajedničke Vlade. Na čijem je čelu završio, sjeća li ga se još netko, kanadski poslovanjak hrvatskog podrijetla Tihomir Tim Orešković.

Od cijele te mučne situacije prošle su četiri godine, a u Ustavu i dalje zjapi ista golema praznina koja je Hrvatsku dovela na korak do krajnje ozbiljne političke krize. Djelomično je to razumljivo jer HDZ nije želio otvarati ovu temu jer bi na taj način ipak naštetio izbornim izgledima svoje kandidatkinje koja se prije nekoliko mjeseci pokajnički vratila pod političke stranačke skute.

Niti oporba nije otvorila ovaj problem. Vjerojatno u SDP-u smatraju da ovaj put neće imati ni minimalnu šansu iznjediriti budućeg premijera pa im je sasvim svejedno kako će se formirati Vlada nakon sljedećih izbora. Što znači da nema nikakve mogućnosti da se u sljedećih godinu i pol Ustav doradi u ovom smislu kako bi se izbjegli svi mogući nesporazumi.

Stoga bi javnost, mediji i cijela politička klasa ovu temu trebali podići tijekom predstojećih predsjedničkih izbora koji će se održati krajem ove godine. Jednostavno bi trebalo prisiliti sve predsjedničke kandidate, posebno one relevantne koji imaju realnu šansu za pobjedu, da tijekom kampanje jasno i glasno kažu kako bi se ponašali ako opet nastupi slična situacija. Koja je čak puno vjerojatnija nego što je bila ujesen 2015.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.