Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1
Sutra: 6° 6° 1
20. siječnja 2020.
Uvodnik

Komentar ZLATKO CRNČEC Kohabitacija će biti najmanji problem

Foto Marko JURINEK / PIXSELL
Foto Marko JURINEK / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 7. siječanj 2020. u 16:25 2020-01-07T16:25:00+01:00

Jedini stvarni sukobi između predsjednika i premijera mogu se očekivati oko kadrologije. Predsjednik ima pravo supotpisa oko imenovanja veleposlanika i šefova sigurnosnih službi. Tu jest veliki prostor za međusobne svađe. Tako je to bilo kod svih dosadašnjih kohabitacija pa će tako sigurno biti i u slučaju Plenkovića i Milanovića

Nakon što je Zoran Milanović ove nedjelje izabran za predsjednika Republike, iste večeri premijer Andrej Plenković izjavio je da je sada pred Hrvatskom razdoblje »tvrde kohabitacije«.

Iako to možda zaista na prvi pogled zvuči prilično zabrinjavajuće, tu neke velike drame ipak ne bi trebalo biti.

Naime, za razliku od zemlje odakle je došao sam pojam, Francuske, u Hrvatskoj je prvi čovjek izvršne vlasti, s kohabitacijom i bez nje, ipak premijer.

Po uzoru na tu zemlju napisan je i prvi hrvatski Ustav, onaj s kraja 1990. godine.

Po modelu tamošnje francuske Pete Republike uveden je bio takozvani polupredsjednički sustav, u skladu s kojim je prva osoba u državi predsjednik Republike.

Neki teoretičari takvog šefa države čak nazivaju i republikanskim monarhom uzimajući u obzir velike ovlasti koje ima. Medutim, kvaka je i kod takvog sustava da Vlada koju on imenuje ipak mora proći test u parlamentu, odnosno mora je podržati većina birača.

I to je generiralo sukobe u slučajevima kada su premijer i predsjednik bili iz različitih političkih opcija. Jer predsjednik je iza sebe imao ovlasti i mandat s izravnih izbora.

S druge strane, premijer je iza sebe imao većinu u parlamentu koja je bila neprijateljski rapoložena prema predsjedniku Republike.

Takvo je dvovlašće nemoguće u Hrvatskoj. Istina, situacija jest slična s Francuskom, ali uz jednu važnu razliku.

Hrvatski predsjednik nema velike ovlasti. Ali, nažalost, ipak ih ima dovoljno da se može plesti Vladi pod nogama i raditi joj razne vrste problema.

Rezultat je to trulog kompromisa iz 2000. između tadašnje saborske većine predvođene Ivicom Račanom i tadašnjeg predsjednika Republike Stipe Mesića.

Jedini stvarni sukobi između predsjednika i premijera mogu se očekivati oko kadrologije. Predsjednik ima pravo supotpisa oko imenovanja veleposlanika i šefova sigurnosnih službi. Tu jest veliki prostor za međusobne svađe. Tako je to bilo kod svih dosadašnjih kohabitacija pa će tako sigurno biti i u slučaju Plenkovića i Milanovića.

Konkretno se natezanje, dosadašnja praksa upućuje na to, može očekivati i u odnosima MORH-a i Ureda predsjednika. I tu otprilike staju konkretni sukobi Pantovčaka i Markova trga.

Međutim, nije isključeno da budemo svjedoci beskonačnih svjetonazorskih i povijesnih prijepora. Ovi drugi su normalna stvar u zemlji koja je prije 80 godina prošla kroz krvavi građanski rat i dvije totalitarne diktature.

Ali opet njihova dugotrajnost i žestina pokazuje koliko je Hrvatska nezrela kao društvo. Velika je odgovornost na Plenkoviću i Milanoviću, ali naravno i njihova velika prilika, da se te rasprave civiliziraju, zaoble i napravi ozbiljan pokušaj da se pronađe barem minimalan kompromis.

Iako često grub i nagao, Milanović zna biti i koncilijantan i umjeren. U Plenkoviću bi mogao pronaći dobrog sugovrnika. Naravno, politički radikali i s lijeva i s desna učini će sve da se to onemogući. Ali opet vrijedi pokušati.

Slična bi stvar trebala biti i s novim svjetonazorskim sukobima vezano za migrante, definiciju braka i status seksualnih manjina. I tu će ekstremisti svih vrsta pokušati potpaliti atmosferu za svoje sitne političke i materijalne probitke.

Naravno, nekonfliktno društvo ne postoji. Bolje je da se sve društveni prijepori provjetre kroz javnu, makar ponekad i grubu raspravu.

I tu bi možda dvojac na vrhu države mogao pogurati stvari u prema bolje, da forma svega toga ipak bude nešto blaža i da se političko šaketanje, vrijeđanje i sukobi koji su neminovni, ponekad i korisni sastojci demokracije, s povijesno svjetonazorskih barem u jednom malom dijelu prenesu na neke druge teme.

Mada u situaciji kada su u sljedećih godinu dana pred nama unutarstranački izbori u HDZ-u, potom parlamentarni, a nakon njih i lokalni izbori, nešto takvo i nije baš za očekivati. Ali s tim sama kohabitacija, bila ona tvrda ili ne, neće imati neke velike veze.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.