Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
17. studenoga 2018.
Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca

kolumna SDP prvo treba promijeniti sebe

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 2. srpanj 2018. u 15:23 2018-07-02T15:23:20+02:00

Jedan je intelektualac blizak SDP-u ovih dana izjavio da je rješenje u tome da SDP »ponovo postane stranka urbane populacije i obrazovanih«

Bitka koja trenutno bjesni u SDP-u u prvom je redu kadrovske prirode. Oko toga tko će biti na čelu stranke. Ova konstatacija donekle nije točna, jedino ako su točne zasad nepotvrđene priče da neki moćni privatni interesi kadroviraju u stranci kako bi je natjerali na veliku koaliciju s HDZ-om.

Ali čak i da je to u potpunosti ili dijelom istina, opet to nema veze s temeljnim problemom s kojim se suočava SDP. A to je da ova stranka samu sebe nakon 1990. nije uspjela, a čini se ni željela, definirati.

Pa su ostali tek ona politička snaga koja na vlast može doći samo i jedino kada predsjednik HDZ-a ili umre, kao 2000., ili kada završi u zatvoru kao što se dogodilo 2011. U svim ostalim slučajevima SDP parlamentarne izbore gubi. Ovo je pravilo vrijedilo i kada je SDP vodio Ivica Račan, i kada je na čelu stranke bio Zoran Milanović.

I vrijedit će i dalje, bez obzira kako na kraju završi ovaj recentni unutarstranački rat.

Jedan je intelektualac blizak SDP-u ovih dana izjavio da je rješenje u tome da SDP »ponovo postane stranka urbane populacije i obrazovanih«. Svojevremeno je i Milanović tvrdio da je radnička klasa kao takva toliko mala da socijaldemokrati trebaju tražiti podršku u drugim dijelovima populacije. Takvo stajalište dijeli i većina u vodstvu i članstvu stranke.

A to je najvažniji razlog da hrvatski elektorat uporno odbacuje SDP. Drugi je naravno titoizam i njegovo nasljeđe, na koje se SDP sada poziva čak i više nego devedesetih. A to je samo još dodatni mlinski politički kamen oko vrata koji vuče stranku u još veće dubine do kojih je već bila dovukla intelektualna lijenost i duboko nerazumijevanje zemlje u kojoj žive.  

Tako da, recimo, Bernardić zaista nije imao tih nekoliko gafova o kojima stalno govore njegovi protivnici, SDP ne bi bio na 18,6 posto na koliko je sada, nego negdje na 19,5 ili ajde možda i prekoza njih u ovom trenutku tako važne psihološke granice od 20 posto. I hajde, čak na 25 posto. Ali i jedan i drugi i treći i četvrti rezultat zapravo donose potpuno isti ishod. Gubitak izbora.

Isto je tako potpuno svejedno hoće li stranku nastaviti voditi Bernardić ili će na njegovo mjesto uskočiti Peđa Grbin, Siniša Hajdaš Dončić ili Zlatko Komadina kao neka vrsta prijelaznog pape. Opet će na izborima pobijediti HDZ.

SDP može sljedeće i bilo koje druge izbore dobiti jedino i samo ako se kao stranka konačno promijeni. Odnosno, točnije, ako konačno prestane biti stranka intelektualaca za intelektualce i frendove iz NGO-a. Ako prestane biti NGO zalutao u dnevnu politiku.

Lijepo je i hvalevrijedno boriti se za prava raznih manjina. Ali je potpuno nerazumno i neodgovorno pritom zaboraviti na većinu. Onu većinu kojoj uostalom pripadaju i seksualne, i nacionalne, i sve druge manjine, a koja od plaće svaki mjesec može kupiti sve manje.

Sada čak manje i od Rumunja. Ali to su već previše prizemne teme za elitu SDP-a. Sukobljene strane u SDP-u imaju različite poglede na to treba li ili ne promijeniti osobu na čelu stranke. A srž problema je u tome da treba mijenjati samu stranku. Ali to nije i očito neće ni dalje biti glavni razlog sukoba u SDP-u.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka