Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
11. prosinca 2018.
Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca

kolumna Prošlost sustigla Počasni blajburški vod

Foto: N. REBERŠAK
Foto: N. REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 14. svibanj 2018. u 14:04 2018-05-14T14:04:00+02:00

Jer problem je naravno i bio u organizatorima. Kod dijela njih vjerojatno se i radilo o ustaškom sentimentu, dok je kod drugih stvar vjerojatno bila u čistoj gluposti i nedostatku najminimalnijeg osjećaja odgovornosti prema narodu čiju žrtvu su navodno željeli obilježiti.

Sve što se događalo ovog vikenda na Bleiburgu u svakom je slučaju dobra lekcija onima koji organiziraju ovaj skup. Da su prije deset ili 15 godina malo bolje promišljali što se oko njih događa, mogli su i sebe i cijelu Hrvatsku poštedjeti velikih neugodnosti pa i poniženja. Jer kako drugačije nego poniženjem nazvati sve ono što su im priredile iznenada probuđene austrijske vlasti s dugotrajnim čekanjima na granici, ulaženjima u autobuse i budnim motrenjem je li možda netko na sumnjiv način podigao desnu ruku. Plus sve ono što su javljali austrijski i ini europski mediji o navodno najvećem okupljanju europskih neonacista.

A da je bilo pameti, umjerenosti i minimalne političke odgovornosti prema narodu i zemlji kojoj pripadaju sve se ovo nikada ne bi ni dogodilo. Prije dvadesetak godina okupljanje na Bleiburgu možda i nije bilo ustaški dernek ako bi se uzimalo u obzir samo poruke koje su dolazile s govornice. Već tada su poruke bile umjerene i razumne budući da je Sabor bio pokrovitelj. Samim tim na manifestaciji su se pojavljivali saborski dužnosnici čiji su govori bili u granicama političke korektnosti. Nije problem bio u govorima, već u dijelu onih koji su te govore došli slušati.

U onima koji su dolazili u ustaškim uniformama i spremno pozirali s visoko podignutom desnicom i ustaškim pozdravom. Bilo je tu čak i cijelih obitelji sa sitnom dječicom čiji su svi pripadnici, od najmlađih do najstarijih, bili obučeni u uniforme s odgovarajućom ikonografijom. Nije da na sve to nije bilo reakcije s pozornice. Tako je prije kakvih 15 godina jedan od govornika, tadašnji potpredsjednik Sabora i predsjednik HSS-a Josip Friščić oštro kritizirao sve one koji su se pojavili u ustaškim uniformama i pozvao ih da dođu pameti. Naravno da od toga nije bilo ništa. Malo ili ništa mogli su napraviti političari koji bi se pojavili na skupu koje niti su organizirali niti su na organizatore imali bilo kakav utjecaj.

Jer problem je naravno i bio u organizatorima. Kod dijela njih vjerojatno se i radilo o ustaškom sentimentu, dok je kod drugih stvar vjerojatno bila u čistoj gluposti i nedostatku najminimalnijeg osjećaja odgovornosti prema narodu čiju žrtvu su navodno željeli obilježiti.

I tako se sve to taljigalo do prije pet-šest godina kada je došlo do znatnog upristojenja. Ustaška je ikonografija praktički nestala. Tek tu i tamo zalomila bi se kakva kapa ili bi netko podigao desnicu, ali bi to manje više bilo sve. Da bi se sada odjednom koruški socijalisti sjetili da postoji nekakva manifestacija usred njihove pokrajine. Pa su napravili cirkus. Već godinama je događaj na blajburškom polju manje više u demokratskim gabaritima. I intervencija austrijskih vlasti bila je nepotrebna. Ali ono što se događalo prije dvadesetak godina sada je sustiglo organizatore. Ako nakon svega izvedu zaključke, možda sve i nije bilo uzalud. Pa da ubuduće manifestacija na Bleiburgu bude ono što je odavno trebala biti. Sjećanje na desetke tisuća ubijenih i na bespotreban zločin. A ne mjesto gdje bi isfrustrirane individue iskazivale solidarnost s jednim gubitničkim i zločinačkim projektom.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka