Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
20. studenoga 2018.
Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca

kolumna Političko pomirenje na Balkanu je nepotrebno

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 11. kolovoz 2015. u 18:49 2015-08-11T18:49:27+02:00

Cijela je ta predstava s mirenjima, i s inicijativama vezanim uz njih, puno više plod političkog spina nego stvarne želje da se napravi nešto korisno. Ljudi se uostalom i sami mire. I to bez nekih velikih inicijativa odozgo

Srpski premijer Aleksandar Vučić ovih je dana najavio inicijativu za određivanje zajedničkog dana sjećanja za sve stradale u svim ratovima koji su se dogodili na području bivše Jugoslavije. Vučić je naglasio da bi se trebalo pokazati jednako poštovanje prema žrtvama i da bi svi trebali znati da su žrtve postojale i na drugim stranama. Sve to skupa, kao i brojni slični prijašnji pokušaji, pomalo sliče na forsirani pokušaj uvođenja nekakvog bratstva i jedinstva za 21. stoljeće, do kojeg je čini se ponajviše stalo političkim elitama i ponekom stranom diplomatu.

Kao prvo, nemoguće je odrediti datum koji bi bio zajednički za sve narode bivše Jugoslavije. Srbi bi vjerojatno inzistirali na Oluji, Hrvati na Vukovaru, Muslimani na Srebrenici, Albanci na nekom svom datumu s kraja devedesetih kada je bjesnio rat na Kosovu. Pomiriti sve to, i kroz neku raspravu iznjediriti neki datum koji bi bio prihvatljiv svim stranama, čini se nemogućom misijom. Jedino ako bi se možda pokušali pronaći neki datum iz prve polovine devedesetih na koji nije počinjen ni jedan zločin i nitko nije ubijen. Naravno, ako takav datum uopće i postoji.

Vučić je prelukav političar da bi imao ikakve iluzije da bi se njegova ideja mogla prihvatiti. Riječ je tek o njegovoj ofenzivi šarma kojom se želi prikazati kao umjeren političar kojem je na umu samo suradnja u jugoistočnoj Europi. Slično je uostalom napravio i nakon kamenovanja u Srebrenici kada je na sastanku s Bakirom Izetbegovićem govorio da nitko zbog tog incidenta ne smije mrziti Muslimane.

Osim toga, dovoljno se samo sjetiti forsiranja međusobnih isprika koje su svojedobno izmjenjiuvali Boris Tadić i Ivo Josipović. Od cijele te predstave koristi su eventualno imali samo diplomati iz velikih država koji su se svojim šefovima mogli pohvaliti da su za vrijeme njihovog mandata čelnici nekada zaraćenih država izmjenili kakve takve izraze isprike. Koristi nisu imali ni sami Tadić ni Josipović, obojica su kasnije izgubili izbore, a građani njihovih zemalja nastavili su si i dalje misliti svatko svoje.

Cijela je ta predstava s mirenjima, i s inicijativama vezanim uz njih, puno više plod političkog spina nego stvarne želje da se napravi nešto korisno. Ljudi se uostalom i sami mire. I to bez nekih velikih inicijativa odozgo.

Uzmimo samo na primjer košarkašku regionalnu ligu. Na stranu sada način kako ona posluje u financijskom smislu, ali gledajući izvana napredak je više nego vidljiv. Kada je sve započelo dolazak košarkaša Partizana ili Zvezde bio je pravi šok za radikalni dio navijača u Zagrebu. Nakon desetak godina incidenata više nema. A slična je situacija i u Beogradu. Na finalu te iste lige bez ikakvih problema igrali su tamo i Cedevita i Cibona. Ima još sličnih primjera tako da se slobodno može reći da su se sportaši međusobno više manje izmirili.

Osim toga, odavno su se već pomirili i biznismeni. Trgovina, investicije, kupovina tvrtki, korupcija, uvoz, izvoz, sve to nekako prolazi ispod medijskih radara. Naprosto život ide svojim tijekom bez obzira bilo političkih inicijativa za pomirenje ili ne. Iako se građani nekada zaraćenih zemalja i dalje pretjerano ne vole, svakodnevni život i njegovi zahtjevi, a posebno konzumerizam, šoping centri, internet i liga prvaka bitno su kod dobrog djela stanovništva otupili želju na popravljanjem nacionalnih krivih Drina.

Da ne spominjemo estradu. Od razvlačenja po žutom tisku oko toga s kim hoda Severina pa do činjenice da srpska turbo folk pjevačica, valjda se to tako kaže, Seka Aleksić može bez problema napuniti diskoteke u krajevima Hrvatske gdje bi čovjek pomislio da to može samo Thompson. Cijelim područjem bivše Jugoslavije bez problema kruži estrada iz svih država nastalih iz nje, od novih i starih rock bendova pa do najvećeg glazbenog treša.

I tu bi negdje bila i poruka  političkim elitama nekada zaraćenih zemalja. Nije nužno da pomažete, ali je dovoljno da ne smetate. Oni pametniji to su shvatili i, kao naprimjer Vučić, miriteljske inicijative s kojima s vremena na vrijeme izlaze u javnost koriste ponajprije u svrhu bildanja vlastitog demokratskog imagea. Oni koji to nisu sposobni shvatiti, kao na primjer Toma Nikolić, i dalje lupaju političkim maljem tamo gdje je čak i za osvajanje političkih bodova na domaćem terenu dovoljno opaliti koju čvrgu stvarnom ili izmišljenom protivniku iz države s kojom se nekada ratovalo. A sama se Hrvatska u cijelu tu priču ne bi trebala uostalom previše ni miješati. Ulaskom u EU u političkom smo smislu dobrim dijelom napustili područje gdje su međusobna mirenja i okrivljavanja još uvijek glavne političke teme.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka