Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1
Sutra: 8° 8° 1
15. studenoga 2018.
Putevi i stramputice Zlatka Crnčeca

kolumna Nevažno je što je Šeks pričao 1974.

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 29. studeni 2017. u 15:46 2017-11-29T15:46:25+01:00

I zato je sada besmisleno napadati Šeksa zbog razgovora s operativcem UDBA-e. Pa nakon svibnja 1990. HDZ-ova je Vlada preuzela cijelu ovu službu sa svim zaposlenicima – od čistačica i konobara preko svih operativaca pa do šefova svih odjela. U mirovinu su strpana samo prva dva čovjeka. 

Postoji velika razlika između Hrvatske s jedne i recimo Poljske s druge strane. U drugoj je raskid s komunističkom prošlošću bio temeljitiji nego u Hrvatskoj, a Solidarnost je bila autentični pokret protiv jednostranačke diktature. Istina i legendarni šef Solidarnosti Lech Walesa spominje se u kontekstu suradnje s poljskom komunističkom političkom policijom, ali to nimalo ne mijenja činjenicu da se u toj zemlji dogodio politički diskontinuitet.

Nažalost, u Hrvatskoj to nije bio slučaj. Više je razloga tome. Kao prvo, komunizam je u Hrvatskoj ipak bio dosta mekši. Uostalom, u Zagrebu se krajem osamdesetih dogodio jedan jedini oporbeni skup. Među prosvjednicima, bolje reći disidentima koji su zahtijevali da im se vrate putovnice, bio je i Vladimir Šeks. I to je više manje bilo to. Nikakve organiziranije oporbene političke inicijative nije tada bilo.

Osim toga, krajem osamdesetih bilo je jasno da Slobodan Milošević svojom profašističkom politikom priprema velikosrpsku agresiju. Tako da se veliki dio društvene energije trošio na rasprave kako spriječiti da Hrvatska osvane kao dio velike Srbije. I tu su se čini se kliknuli dio tadašnjeg komunističkog establišmenta i neki tadašnji oporbenjaci.

Prvi su se, s jedne strane, bojali nekontroliranog raspada vladajućeg sustava koji bi im ugrozio možda i život, a s druge, naravno, Miloševića čija bi im pobjeda definitivno ugrozila već tada prilično lukrativne biznise. Neki iz oporbe su pak vidjeli priliku da uz diskretnu pomoć starih komunističkih struktura osvoje vlast.

Ovaj je pakt donio neke koristi. Međutim, ovaj je kompromis imao i svoju mračnu stranu. Jedna je od njih bila i jasna podjela ovlasti – Franji Tuđmanu vojska, policija i diplomacija, a pravim igračima pretvorba, privatizacija i HNB. Naravno, ovo gore navedeno osnovna je skica onoga što se dogodilo prije 27 godina. Sam je život puno kompliciraniji i s jednog mjesta nitko nije mogao kontrolirati baš sve procese. Ali one najvažnije jest.

I zato je sada besmisleno napadati Šeksa zbog razgovora s operativcem UDBA-e. Pa nakon svibnja 1990. HDZ-ova je Vlada preuzela cijelu ovu službu sa svim zaposlenicima – od čistačica i konobara preko svih operativaca pa do šefova svih odjela. U mirovinu su strpana samo prva dva čovjeka. Naravno, neki su s vremenom otpadali, dovoljno se sjetiti Labradora, ali su drugi odradili Domovinski rat. Kasnije su napravili karijere u raznim sektorima, od diplomacije do gospodarstva. A jedan od njih postao je čak i šef službe u demokratskoj Hrvatskoj.

Ili slučaj Josipa Manolića. On jest bio svojevrsni disident zadnjih 20 godina komunizma, ali je prije toga bio djelatnik UDBA-e s prilično dubioznom biografijom. A on je u demokratskoj Hrvatskoj bio ni manje ni više nego premijer. I nekoliko prvih godina čovjek broj dva u samom HDZ-u.

Tako da sve ovo što je sada izašlo u javnost oko Vladimira Šeksa nema nikakve veze ni s lustracijom niti s nečijom iskrenom željom da se konačno raščiste stvari vezano za najmračnije epizode komunističkog režima. Cijela priča ima razlog u recentnim događanjima. A što je Šeks prije 43 godine u Belišću pričao s operativcem UDBA-e, bespredmetno je ionako postalo još 1990. kada su svi zaposlenici jedne lijepe zgrade na Zrinjevcu raširenih ruku prihvaćeni u novu vlast.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Odmor tik do skijaških staza
VALAMAR OBERTAUERN HOTEL 4*

Odmor tik do skijaških staza