Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Komentar Zlatka Crnčeca

kolumna Marko Skejo nije nikakav problem

Marko Skejo / Foto Denis LOVROVIĆ
Marko Skejo / Foto Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 11. rujan 2017. u 17:36 2017-09-11T17:36:39+02:00

Danas se kao opasnima za demokraciju proglašavaju likovi s krajnje društvene margine. A za to vrijeme fond iz Hong Konga ima hipoteku na pola Slavonije, jedna ekipa sprema se privatizirati dio zdravstva i na tome zaraditi milijarde, a druga bi odradila privatizaciju državne tvrtke

Tamo negdje sredinom osamdesetih u jednoj srednjoj školi u Zagrebu u koju sam tada išao nepoznat netko na zahodska vrata je s unutarnje strane napisao »Za Boga, Dinamo i Hrvatsku«. Iako se iz današnje perspektive taj natpis čini krajnje benignim, što on i jest, pa i pomalo smiješnim, tako ga definitivno nisu shvatili ni u vodstvu škole, a još manje u tadašnjim organima reda. Pa je sljedećih tjedan dana škola bila pod pravom opsadom. Policijski forenzičari proveli su sate u spornom zahodu ne bi li nekako otkrili tragove koji bi ih doveli do počinitelja tog »gnjusnog« zločina, a mi smo učenici bili na nekoliko sati razredne zajednice u najozbiljnijem tonu poučavani o svim strahotama nacionalizma, te o nužnoj potrebi jačanja bratstva i jedinstva. Na kraju počinitelj nije pronađen, ali je ova bizarna priča bila još jedan dokaz kako jedan totalitarni sustav, čak i u svojoj kvaziliberalnoj raspadajućoj fazi, ne trpi i najmanji iskorak iz propisanih dogmi. Makar se on dogodio na vratima učeničkog zahoda.

Nekoliko godina nakon ovog događaja raspali su se i Jugoslavija i komunizam, a Hrvatska prvi put u svojoj povijesti dobila, istina kilav i nesavršen, ali ipak sustav parlamentarne demokracije u kojoj građani mogu birati parlament na tajnim, neposrednim i općim izborima. Ali kako se starih običaja teško riješiti ovaj slučaj s gimnazijskim zahodom neobično podsjeća na histeriju koja u jednom dijelu domaće javnosti, posebno one medijske, vlada kada su u pitanju svinjarije koje u zadnje vrijeme radi hrvatska krajnja desnica. Kao da duh prošlog sustava i dalje lebdi  nad nama, samo sada više nije u formi privida beskonflitnog društva na čemu je, čak i u svojim pohodima na zahode, inzistirala Komunistička partija. Sada se to zove politička korektnost, koja se kod nas shvaća u svojoj najdoslovnijoj i najprimitivnijoj formi.

Valjda po nekoj inerciji, dio ljudi odraslih u bivšem sustavu, ali i dio njima bliskih mlađih aktivista, nikako ne mogu shvatiti da više ne živimo u društvu koje po definiciji, barem na javnoj razini, mora biti beskonfliktno.

Jer naprosto, ako postoji pravo na slobodu izražavanja ono vrijedi za sve, a ne samo za istomišljenike. Ako želimo živjeti u demokraciji onda se nužno moraju trpjeti i oni dijelovi političkog spektra koji su na njenom rubu. Drugim rječima moramo trpjeti i Marka Skeju i novu Komunističku partiju Hrvatske. I dati im prostora za javno djelovanje.

Druga je stvar ako bi neka od radikalnih opcija znatno ojačala i bila u prilici ako baš ne uvoditi nekakav autoritarni sustav, a onda znatno utjecati na ono što se događa u zemlji. A to na sreću u Hrvatskoj nije slučaj.

Krajnja je ljevica slaba i salonska, izgubljena u prostoru i vremenu. Kranja je desnica u zadnje vrijeme istina glasnija i nezgodnija, ali opet bespovratno marginalizirana i bez osjećaja za vrijeme u kojem žive, slično kao i njihovi ljevičarski antipodi.

Na političkim ih aparatima drže samo mediji koji njihove nestašluke i ustašluke prikazuju kao dolazak sudnjeg dana. Maltene, kao da je Pavelić ovih dana krenuo iz Firence, a Kvaternik baš čita proglas na krugovalu.

Kao dokaz za takve tvrdnje nudi se recimo marš na Vijeće za elektroničke medije gdje je skupina marginalaca, okupljenih zbrda zdola, vikala »Za dom spremni« predvođena »strašnim« ustašom Ivanom Tepešom. O kojem se u to doba više pisalo na žutim nego na političkim dijelovima novina.

Ako bi se upotrijebila ista, potpuno nakaradna logika onda bi se i onu mješavinu korisnika umirovljeničkih domova i slovenskih planinara koja se svake godine okuplja u Kumrovcu na rođendan Josipa Broza moglo proglasiti najavom neposredne boljševičke revolucije.

Oni koji danas histeriziraju o strašnoj opasnosti ustašizacije i fašizacije Hrvatske rade potpuno istu stvar koju je sredinom osamdesetih radio udbaški CSI u mom školskom zahodu. Dok su se komunistički istražitelji bavili onim što je napisao vjerojatno nekakav maloljetni navijač Dinama, naveliko su se počele otvarati čudne off shore tvrtke, tankeri prepuni nafte znali su se zagubiti u papirima, a dečki koji su radili u vanjskoj trgovini pripremali su temelj za svoja buduća carstva.

A danas se kao opasnima za demokraciju proglašavaju likovi s krajnje društvene margine bez utjecaja u svojoj mjesnoj zajednici, a kamoli šire. A za to vrijeme nekakav fond iz Hong Konga ima hipoteku na pola Slavonije, a Agrokor samo što nije eksplodirao.

Jedna ekipa sprema se privatizirati dio zdravstva i na tome zaraditi milijarde, druga bi na isti način odradila privatizaciju jedne velike državne tvrtke, a treća bi je rado ostavila u državnim rukama jer na njoj i sada basnoslovno zarađuje. A sve je to navodno nikakva opasnost i ne zaslužuje pažnju. Za razliku od Marka Skeje i jedne ploče koju bi svaki iole odlučniji premijer riješio za pola sata. Ma dajte se ljudi konačno otrijeznite.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka