Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
25. rujna 2018.
PUTEVI I STRANPUTICE Zlatka CRNČECA

kolumna Marasova pobjeda je dobra za SDP

Foto Denis Lovrović
Foto Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 19. lipanj 2018. u 22:32 2018-06-19T22:32:55+02:00

Pomalo neočekivano ovog je vikenda Gordan Maras postao predsjednik zagrebačkog SDP-a. Većina političke javnosti – od članova SDP-a preko novinara do zastupnika HDZ-a – tipovala je na Denisa Hrestaka. Široj javnosti potpuno nepoznatog stranačkog aparatčika koji je navodno uživao podršku predsjednika stranke Davora Bernardića. Ali, eto, iznenađenje se ipak dogodilo i Bernardić se našao u istoj situaciji u koju je on svojevremeno stavio Zorana Milanovića. A to je da na čelu zagrebačke organizacije ima osobu koja nije iz njegovog kruga.
A što je u cijeloj priči oko SDP-a najzanimljivije nije uopće nemoguće ni da SDP na kraju osvoji vlast, a Davor Bernardić postane premijer. Još kad bi kojim čudom – što je malo vjerojatno, ali čuda se ponekad događaju – SDP u jednom trenutku prestao biti mješavina NGO-a i ideološke komisije CK SKH možda bi se vlast i mogla osvojiti. Kombinacija zastrašujućih izjava poput one Nenada Stazića da pobjednici 1945. nisu dovršili posao, na koju stranka nije adekvatno reagirala, i pomalo bizarne sposobnosti nekih mlađih članova vodstva da mogu uočiti klerofašistički incident prije nego je i zamišljen, a kamoli počinjen – gura cijeli SDP u svojevrsni politički geto. Umjesto da se širi baza potencijalnih birača čiji im je glas nužan za osvajanje parlamentarne većine SDP postaje stranka sektaša koja nikome ne oprašta ni minimalan otklon od političke korektnosti kako je oni vide. A s druge strane izjave o nedovršenom poslu 1945. ne izazivaju nikakve reakcije.

I zbog toga za SDP nije loše da je Maras postao šef zagrebačkog SDP-a. Njegov fokus, sudeći po njegovim saborskim i inim javnim nastupima, nije u lociranju i identificiranju imaginarnih ustaških ugroza već u lupanju po HDZ-u tamo gdje je ova stranka u ovom trenutku najtanja. A to je cirkus oko pisanja lex Agrokor, odnosno uloga vodstva ove stranke u tome da su isti ljudi taj zakon pisali, potom birali glavnog savjetnika za restrukturiranje i nakon toga od njega sklopili posao. Marasovi nastupi jesu teatralni, nekada opasno plešu po samom rubu demagogije, moguće je i da prečesto nastupa u Saboru. Ali uza sve te moguće prigovore ostaje nepobitna činjenica da se on u Saboru – za razliku od većine svojih kolega koji ili šilje pljesnjivu titoističku priču ili ne rade baš ništa – bavi pravim temama kojima bi se SDP trebao baviti. A to je u ovom trenutku definitivno Agrokor. Priča oko posrnula koncerna daleko je od svog sretnog završetka kojem se nadaju u vrhu HDZ-a i Vlade. Takav ishod naravno nije nemoguć, ali je još uvijek na jako jako dugom štapu. Maras je svojim angažmanom u Saboru zaslužio priliku da pokuša revitalizirati SDP u glavnom hrvatskom gradu. On zajedno s tek još nekoliko kolega zastupnika praktički sam vuče cijeli zastupnički klub koji u ovom trenutku ima oko tridesetak članova. U Saboru se tako jako rijetko mogu vidjeti neke stranačke vedete koji su češće viđeni u tisku i drugim medijima gdje pokušavaju prodati ideju da zaista jesu materijal za novog predsjednika stranke.
Tu je i jedan drugi moment. Maras bi, ako zaista počne raditi ono što govori, mogao konačno odvojiti zagrebački SDP od utjecaja vječnog gradonačelnika Milana Bandića. Bila bi to prava mala revolucija ne samo u Zagrebu nego i u cijeloj Hrvatskoj. U ovom je trenutku jedina definirana oporba Bandić koalicija Zagreb je naš, savez što ultra što salonskih što razboritih ljevičara koji jedini uspijevaju iskočiti iz »idile« koja vlada zagrebačkom politikom zadnjih 18 godina.

Stvar je sada jasna i za Bernardića i za Marasa. Ako odigraju iole odgovorno i prema sebi i prema stranci koju vode, pa ako se tu nađu još kakve sretne okolnosti koje u politici nikada ne treba isključiti, nije nemoguće da recimo tamo za tri godine prvi bude premijer, a drugi gradonačelnik Zagreba.
Naravno moguća je i druga solucija. Da u SDP-u započne unutarstranačke rat, da se stranka i dalje uglavnom bavi nepostojećim desničarskim opasnostima. I da im k tome još i sreća okrene leđa. Pa da na kraju sljedeće izbore dobije HDZ i sklepa istu ili sličnu koaliciju, a da Živi zid postane najjača oporbena stranka. I da Bandić ponovo postane gradonačelnik. SDP je u ovom trenutku pred velikim odlukama. I strateškim i taktičkim. Ako će i dalje izgledati kao neotitoistička stranka na smrt posvađanih salonskih ljevičara propast im je zagarantirana. A ako se počnu ponašati kao moderna lijeva stranka s minumum unutarnjeg suglasja nisu bez šanse. Ma koliko to sada izgledalo nemoguće.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka