Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 4n
Sutra: 10° 10° 4n
16. studenoga 2018.
Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca

kolumna Manjinci mudriji od stranaka

Vojislav Stanimirović / NL arhiva
Vojislav Stanimirović / NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 23. studeni 2015. u 12:47 2015-11-23T12:47:00+01:00

Rješenje da nacionalne manjine imaju svoje posebne zastupnike, ionako je potpuno strano gotovo svim demokratskim europskim zemaljama. Uvedeno u kaotičnim devedestima ovo je rješenje sada postalo nešto što se zove »stečeno pravo« u koje se ne smije dirati. Iako je u najvećoj mjeri potpuno besmisleno, a  ponekad možda i konraproduktivno

Talijanska je unija prije nekoliko dana izrazila »duboko i apsolutno neslaganje« s izjavom predsjednika HSLS-a Darinka Kosora koji je zatražio od zastupnika manjina da se ne izjašnjavaju u korist jednog od dva velika politička bloka dok se ne postigne dogovor o formiranju vlade.

Dodali su da je nedopustivo da se funkcija zastupnika manjina tretira na drugačiji način od ostalih  zastupnika. U sličnom su tonu nastupile i neke političke stranke i analitičari.

Svi su oni  zaboravili više nego očiglednu činjenicu  –  da se u zadnjih dvadesetak godina koliko postoji ovakav sustav, zastupnici nacionalnih manjina ponašaju baš tako kako je to naveo Kosor. Uvijek su nakon izbora išli s pobjednicima i nikada se nisu upuštali u to da bi njih osmero odlučivalo o tome tko bi trebao sastavljati vladu.

Istina, praktički na svim tim izborima pobjednik je bio sasvim jasan, osim donekle 2007.  kada je HDZ bio relativni pobjednik s velikom prednošću, ali je ipak postojao malen prostor za političko silovanje u koje se nitko od razboritih zastupnika manjina naravno nije ni pomislio upustiti.

Manjine su i 2003. otišle s HDZ-om, iako je ova stranka u velikom dijelu pobijedila pomoću Rive i mitinga istine. Manjinski su zastupnici svaki na svoj način, neki i na vrlo lukrativan, sklopili sporazum s »nacionalističkim« HDZ-om. Nitko nije ostao duriti se u oporbi  sa SDP-om i HNS-om.   

Da bi i sada to moglo biti tako – odnosno da će manjine ići s pobjednikom ma tko on na kraju bio, a da one neće biti te koje će ga odrediti  – više je puta javno rekao vjerojatno jedan od najmudrijih manjinskih političara, predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović.

Predajući nedavno liste za parlamentarne izbore, izjavio je da to što njegova stranka istina ima kandidata u devetoj jedinici na listi koalicije Hrvatska raste, nikako ne znači da će SDSS sigurno s tom koalicijom i sastavljati vlast.

Da je unutar političkih opcija srpske manjine oko toga postignut konsenzus, pokazuju i izjave SDSS-ovih disidenata Ljubujevića i Milakovića koji su, iako u nacionalnom smislu tvrđi od Stanimirovića, također javno naglašavali da nije na srpskim strankama odlučivati tko će vladati Hrvatskom. Slično je neki dan izjavio i zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi.

Dakle, ako HDZ kojim nevjerojatnim čudom i čarolijom ipak uspije postići dogovor s Mostom i nagura broj zastupnika koji ga podržavaju na preko 76, nema nikakve sumnje da će i SDSS i ostali zastupnici nacionalnih manjina prijeći na stranu Domoljubne koalicije. Kao što će i u slučaju da SDP privuče ili cijeli Most, ili dovoljan broj njegovih zastupnika da skrpa većinu, zastupnici manjina prijeći na stranu koalicije Hrvatska raste.

Najgora bi situacija za zastupnike manjina bila da oni moraju presuditi, recimo da i Domoljubna koalicija i Hrvatska raste imaju nekoliko zastupnika manje od potrebnih 76. I da bude – ili novi izbori ili se manjinski zastupnici moraju opredijeliti.

Ovo bi stavilo zastupnike manjina u prilično neugodan položaj. A samim tim i pripadnike njihove manjine kojima bi činjenica da imaju svog zastupnika mogla postati problem, a ne korist kao što se to na prvi pogled čini. 

Rješenje da nacionalne manjine imaju svoje posebne zastupnike, ionako je potpuno strano gotovo svim demokratskim europskim zemaljama. Uvedeno u kaotičnim devedestima ovo je rješenje sada postalo nešto što se zove »stečeno pravo« u koje se ne smije dirati. Iako je u najvećoj mjeri potpuno besmisleno, a  ponekad možda i konraproduktivno.

Bilo bi mudro zatražiti ukidanje osam zastupnika manjina, kao i tri iz takozvane dijaspore, kako bi Hrvatska konačni imala uobičajeni parlament. Ali to se sigurno neće dogoditi pa ćemo i dalje imati četiri kategorije birača sa svime što iz toga proizlazi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka