Grad: Rijeka
Danas: 18° vedro
Sutra: 8° 23° vedro
30. travnja 2017.
Komentar Zlatka Crnčeca

Manjinama se opet manipulira

Milan Bandić / Foto Slavko Midzor/PIXSELL
Milan Bandić / Foto Slavko Midzor/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 20. ožujak 2017. u 15:20 2017-03-20T15:20:15+01:00

Nije naime jasno čemu manjinski zastupnici u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Recimo koji bi to bio partikularni srpski ili bošnjački ili albanski interes da se tramvajem povežu zagrebački Jarun i Črnomerec

Budući da mu prvi put otkad je izabran za zagrebačkoga gradonačelnika ipak prijeti kakva-takva ugroza, Milan je Bandić malo zakrizirao i iz rukava izvadio prvi od aseva koje čuva za crne dane. Sjetio se, naime, da bi Gradsku skupštinu mogao proširiti zastupnicima nacionalnih manjina i u tom smislu i formalno predložio promjene gradskog Statuta. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ne traži od Zagreba nikakve posebne manjinske zastupnike, ali se eto Bandić ipak sjetio da »treba širiti prostor tolerancije« i da bi samo dva mjeseca prije izbora bilo jako tolerantno uvesti rješenje po kojem Gradska skupština ima tri srpska, dva bošnjačka i jednog albanskog zastupnika.

Naravno da se Bandić sjetio ovog rješenja jer se nada da bi mu ono omogućilo da podeblja broj svojih zastupnika u Gradskoj skupštini. Nije, međutim, Bandiću ni previše za zamjeriti budući da nije prvi koji bi manipulirao manjinskim zastupnicima osiguravajući si većinu u predstavničkom tijelu.

Zagrebačka je oporba ovaj Bandićev prijedlog naravno dočekala s krajnjom skepsom, ali ga je kritizirala s velikim oprezom. I SDP i HNS višestruko su ponavljali da oni nisu protiv manjina i da bi prihvatili Bandićev prijedlog da je podnesen samo koju godinu ranije, a ne tako sumnjivo blizu lokalnih izbora koji će se održati 21. svibnja ove godine. I dok su Bandićevi motivi prilično jasni – čovjek si naprosto želi povećati broj zastupnika – odgovor oporbe je pak čisti oportunizam i nerazumijevanje kako funkcionira, odnosno kako bi trebala funkcionirati parlamentarna demokracija.

Nije naime jasno čemu manjinski zastupnici u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Recimo koji bi to bio partikularni srpski ili bošnjački ili albanski interes da se tramvajem povežu zagrebački Jarun i Črnomerec, da se vidi kamo su preko pročistača otišli milijuni eura ili da se prekine praksa da kvadrat javnog zahoda košta deset tisuća eura. Naravno da takvi interesi ne postoje, ali Ustavni je zakon – vjerojatno iz dobre namjere – u Hrvatsku uveo valjda u svijetu jedinstven sustav koji inzistira na brojenju krvnih zrnaca i svakim nas danom sve više udaljava od normalnog društva.

I na državnoj razini Hrvatska ima sustav kakav ne postoji nigdje na svijetu, budući da ima čak četiri vrste birača, a pripadnike manjine tjera u geto glasovanja za nacionalne zastupnike. Koliko je on nakaradan, vidi se i po tome da ga odbijaju i sami pripadnici nacionalnih manjina koji u golemoj većini na parlamentarnim izborima glasuju za stranačke, a ne nacionalne liste.

Osim toga, što se više udaljavamo od rata, Hrvatska ipak postaje sve tolerantnije društvo, ma što god o tome mislili oni koji je u zadnje vrijeme, iz samo njima znanih razloga, žele prikazati kao zemlju samo na korak od fašizma. Ako je u samom vrhu Vlade, ali i Zagreba, zadnjih godina bilo puno pripadnika nacionalnih manjina, a da nitko – čak ni krajnja hrvatska desnica – nije od toga radio nikakve parade, onda to valjda jest bolji pokazatelj da društvo ide naprijed nego što povremena ukazanja desetak marginalaca u crnim košuljama sugerira da ide u suprotnom smjeru.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka