Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 4
Sutra: 22° 22° 4
17. listopada 2018.
Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca

kolumna Lustracija 2016. je potpuno deplasirana

Ilustracija
Ilustracija
Autor:
Objavljeno: 22. veljača 2016. u 15:46 2016-02-22T15:46:29+01:00

Nakon 1990. u Hrvatskoj lustracije nije bilo iz više razloga. Onaj osnovni bio je nadolazeći rat. Srpska agresija samo što nije počela i bilo bi naravno suludo u tom trenutku lustrirati ljude od kojih će ti puno njih za koji mjesec u stvari trebati. Bio je to možda najvažniji, ali definitivno ne i jedini razlog. I sam način prelaska Hrvatske iz komunizma u demokraciju bio je drugačiji nego u ostalim sličnim zemljama. Bio je on puno kontroliraniji s puno većim utjecajem starih struktura. Pa se i s te strane vjerojatno sugeriralo da ne bi baš bilo razborito ići u nekakvo lustriranje.
Da je nepostojanje jasne točke raskida između starog i novog sustava naštetilo Hrvatskoj nema nikakve sumnje. Izostanak lustracije, barem u njenom najblažem obliku, samo je jedna od loših posljedica. Nisu se barem na moralnoj razini osudili najodvratniji slučajevi služenja vlasti. I stoga su i nakon 1990. ugledne osobe ostali kvazinovinari koji su krajem osamdesetih u središnjim dnevnicima otvoreno tražili represiju nad novinama koje su dovodile u pitanje dobre namjere vrha JNA. A veleposlanici su u demokratskoj Hrvatskoj postajali ljudi koji su samo koju godinu ranije kao djelatnici UDBA-e satima maltretirali maloljetnice na povratku iz inozemstva tražeći u njima nacionalistička skretanja.

Ali 1990. lustracije nije bilo. I to je činjenica. Budući da se vrijeme ne može vratiti unatrag, nikada nećemo znati jesu li Franjo Tuđman i njegovi suradnici bili u pravu kada su donijeli takvu odluku. Ali to je zatvorena stranica. Danas, nakon što je u ovih 26 godina život učinio svoje, svakome je razboritom jasno da je lustracija nemoguća. Naprosto treba prihvatiti činjenicu da su se ništarije – koje su u prošlom sustavu svojom voljom pisale izvješća o kolegama kako bi napredovale u karijeri, slali u zatvore borce za ljudska prava ili u novinama zazivali uhićenja nepućudnih – naprosto izvukle. I to još tamo 1990.

I stoga je današnje pozivanje na lustraciju potpuno deplasirano. Stvar je ovdje naprosto u tome da je hrvatska desnica, a s njom i desni centar, u svojevrsnoj krizi identiteta. I da  svoje djelovanje ne zna prilagoditi drugom desetljeću 21. stoljeća. Da nikako ne mogu shvatiti da biti domoljub, što je inače samoproglašeni forte desnice, nije isto danas kao što je bilo 1990. Lustracija pripada toj godini, a domoljublje u 2016. trebalo bi se očitavati recimo u obrani nacionalnih gospodarskih interesa, području  gdje je vodeća stranka desnog centra prilično tanka. I stoga se sada poseže za lustracijom, terminom koji ni nekima koje je naglasnije traže nije do kraja jasan. Pa je miješaju s kaznenim progonom zločinaca što ona nije. Da se ne radi o ozbiljnoj namjeri pokazuje i činjenica da nitko od onih koji lustraciju traže nije ni u naznakama pojasnio kako bi se ona tehnički provela, koga bi se lustriralo i kako, te koje bi konzekvence lustrirani morali povući. Što naprimjer danas napraviti s pripadnicima nekadašnje službe državne sigurnosti koji su se 1990. stavili na stranu Hrvatske. Na takva pitanja među onim koji lustraciju zagovaraju odgovora nema. Kao što nažalost aktualna administracija odgovora nema ni na puno važnije i konkretnije probleme pred kojima se Hrvatska nalazi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Spremno dočekajte novu turističku sezonu