Grad: Rijeka
Danas: 25° vedro
Sutra: 12° 29° vedro
22. kolovoza 2017.
Putevi i stramputice Zlatka Crnčeca

kolumna Krajnja bijeda krajnje desnice i ljevice

arhiva nl
arhiva nl
Autor:
Objavljeno: 16. siječanj 2017. u 22:01 2017-01-16T22:01:00+01:00

Novokomponirane ustaše ne razumiju da se svijet radikalno promijenio od 1991. pa su stoga i potpuno ravnodušni da se u zemlji recimo odvija prava drama oko Ine. Ne zanima ih nimalo da bi na stotine radnika sisačke rafinerije – uglavnom Hrvata, branitelja ili djece branitelja – uskoro moglo ostati bez posla

Problem hrvatske krajnje desnice, u zadnje vrijeme jako aktivne u sramoćenju Hrvatske, jest taj da je potpuno nesposobna detektirati ozbiljne probleme s kojima se suočava država koju navodno jako vole. I dalje patološki fokusirana na srpsku prijetnju, tvrda desnica je nesposobna shvatiti da ugroze sada ipak možda dolaze s drugih strana. I da je jedina konkretna šteta koju Srbija u ovom trenutku čini Hrvatskoj govor nekog od Vučićevih klauna. Osim toga, srpski premijer vodi relativno umjerenu politiku i očito je usmjeren na približavanje Srbije EU-u, što pak garantira kakvu-takvu stabilnost u jugoistočnoj Europi. Međutim, krajnja Hrvatska desnica i dalje histerično reagira isključivo i samo na njegove ili izjave Milorada Pupovca.

Novokomponirane ustaše ne razumiju da se svijet radikalno promijenio od 1991. pa su stoga i potpuno ravnodušni da se u zemlji recimo odvija prava drama oko Ine. Ne zanima ih nimalo da bi na stotine radnika sisačke rafinerije – uglavnom Hrvata, branitelja ili djece branitelja – uskoro moglo ostati bez posla. Već umjesto toga u nedalekom Jasenovcu podižu spomenik poginulim HOS-ovcima, inzistirajući da na njemu piše »Za dom spremni«. I to istovremeno dok potomci i rođaci poginulih HOS-ovaca koji rade u sisačkoj rafineriji uskoro ostaju bez egzistencije. Ne zanima poglavnikove sljedbenike ni da na desetke tisuća Hrvatica zaposlenih u trgovačkim centrima svakog dana za svoje vlasnike odrade nekoliko sati besplatno. Njih puno više uznemirava što je zadnje rekao Pupovac da bi mu pod prozorom mogli organizirati kakav ustaški dernek.

A koliko je hrvatskoj krajnjoj desnici za histeriju dovoljno tridesetak sekundi Pupovčeve plačljive patetike, toliko je isto tako pogubljenoj krajnjoj ljevici za ulazak u kvazirevolucionarni trans dovoljna najava nekakvog Keleminca da će na središnjem zagrebačkom trgu postrojiti svojih pet u crno obučenih pajdaša iz lokalne birtije. Liderima krajnje hrvatske ljevice – obuzetih svjetskom revolucijom, Che Guevarom i žalovanjem nad smrti El comandantea – ispod razine je baviti se sudbinom nekoliko tisuća sisačkih proletera koje će vihor globalizacije uskoro bez milosti pobacati na ulicu. Niti ih zanimaju problemi nekoliko desetaka tisuća uglavnom proleterki koje po trgovačkim centrima tjedno odrintaju 60, a budu im plaćena 42 sata. Njima je bitan jedino Keleminec. Uostalom i lider Nove ljevice nedavno je ustvrdio da prvo treba ozdraviti društvo od ustaštva, a onda se baviti gospodarskim problemima. Iako i malo dijete zna da bi proces trebao biti obrnut.

Krajnja ljevica i krajnja desnica jedna bez druge ne mogu. Obje žive u svom zatvorenom svijetu zarobljenom raspravama koje su započele 1941. godine. Uspije li kojim čudom Hrvatska ipak postati normalna država – što usprkos aktualnoj situaciji možda i nije nemoguća misija – obje će ove grupacije završiti tek kao rubne turističke atrakcije. Koje bi se mogle ponuditi dokonim turistima pod sloganom »Hrvatska kakva je nekada bila«. I kakva je nasreću prestala biti. Na nesumnjivu je hrvatsku sreću i činjenica da su glavni akteri njene esktreme ljevice i desnice – pokazuju to i ovi zadnji događaji – nesumnjivi lažnjaci i fejkovi nesposobni za bilo kakvo konkretno političko djelovanje. Što je jedna od rijetkih stvari koja budi optimizam u ovim teškim vremenima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka