Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
16. studenoga 2018.
PUTEVI I STRANPUTICE Zlatka CRNČECA

kolumna Iseljavanje je najveći hrvatski poraz

Iseljavanje  je najveći hrvatski poraz
Iseljavanje je najveći hrvatski poraz
Autor:
Objavljeno: 4. srpanj 2018. u 22:47 2018-07-04T22:47:08+02:00

Ovako velik odljev stanovništva veliki je poraz hrvatskih političkih i gospodarskih elita. Svih onih koji su Hrvatsku vodili od 1995. do danas. Ali i svih nas koji smo političku elitu birali i koji smo i kroz to dozvolili formiranje postojeće gospodarske elite. Naravno, nekome može biti upitna i sama riječ elita, ali ona se ipak čini nužnom budući da se radi o sloju stanovništva koji u bitnom određuje kako će ostatak ljudi u zemlji na kraju živjeti.

Da se od 1990. pa do 1995. nije moglo napraviti više u modernizaciji zemlje, postoje opravdani razlozi. Zbog velikosrpske agresije Hrvatska se u tom razdoblju borila za goli opstanak i nekakva europska perspektiva bila je jako daleko. O njoj se stiglo misliti samo tijekom spotova koji su se emitirali tijekom zračnih uzbuna u kojima se sugeriralo da bi i Hrvatska željela biti jedna od tadašnjih 12 europskih zvjezdica. Ali glavnina društvene energije bila je usmjerena na rat i obranu zemlje od onih koji su Hrvatsku željeli tek kao jednu od pokrajina Velike Srbije.
Pa se i običnim ljudima može oprostiti previd da nisu reagirali kada je državna vlast usred Domovinskog rata pokrenula proces privatizacije. Da Hrvatska nije tako mala, za vjerovati je da bi se to iskustvo izučavalo na poslovnim školama i studijima sociologije. Postoji stanovita olakotna okolnost i za samog Franju Tuđmana koji je kao prvi čovjek države trebao vidjeti kamo sve to ide. A to je činjenica da je prioritet bio obrambeni rat i diplomacija. Pa je gospodarstvo prepustio dečkima iz Hennesyja koji su mu prodali priču o nužnosti, kako su to oni nazivali, određivanja titulara vlasništva.

Ali za ono što se u Hrvatskoj događa od oslobođenja zemlje u kolovozu 1995. pa sve do danas nitko ne može biti oslobođen odgovornosti. Ni Tuđman, ni vladajuća stranka, ni oporba, ni mediji. A niti obični građani koji su istina najmanje krivi, a podnijeli su najveći teret niza krivih odluka koje su donošene u zadnje 23 godine. Da će sve poći u krivo moglo se zaključiti praktički odmah nakon Bljeska i Oluje. Hrvatska naprosto nije znala što bi radila s oslobođenim teritorijem. Pa je on tako i dalje u najvećem dijelu ostao nerazvijen, siromašan i bez stanovništva. Nakon toga je uslijedila takozvana kuponska privatizacija koja je isproducirala novi sloj tajkuna. I onda se krenulo prema članstvu u EU-u. Što je naravno bilo pozitivno, ali je nažalost bio cilj sam po sebi i za sebe. I baš kao što nismo znali što s oslobođenim teritorijem, tako nismo znali i još uvijek ne znamo ni što bismo točno s EU-om. Osim naravno da izmuzemo što više para iz famoznih europskih fondova. Neke druge državne strategije tu se ne može nazrijeti.

Brojni naši sugrađani žive i rade na bogatom sjeveru kao građani drugog i trećeg reda. Ali i tako im je bolje nego u domovini. Ako se ne dogodi čudo i ne nađe netko tko bi iz ove zemlje napravio uređenu državu u kojoj se cijeni i plaća pošten rad Hrvatska će propasti. Naravno ne doslovno, mada ni to nije isključeno, odnosno nastavit će formalno postojati, ali kao nekakav balkanski basket case. Europa će otići svojim putem, a mi ćemo se eventualno moći radovati da smo po nečemu i dalje bolji od naših istočnih susjeda. U tome da na konobarenje ili bauštelu u Njemačkoj možemo samo s osobnom iskaznicom, dok njima i dalje treba posebna radna dozvola.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka