Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
19. listopada 2019.
Komentar Zlatka Crnčeca

kolumna HSS na putu bez povratka

Marijana Petir i Krešo Beljak / Foto Darko JELINEK
Marijana Petir i Krešo Beljak / Foto Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 26. rujan 2016. u 17:31 2016-09-26T17:31:23+02:00

S druge strane aktualni predsjednik stranke Krešo Beljak za razliku od prethodnika možda ipak ima nekakvu političku koncepciju oko toga kako bi HSS trebao izgledati. Međutim, HSS je u takvom stanju da se bilo kakva transformacija u normalnu stranku čini nemogućom misijom. Posebno u situaciji u kojoj su dvoje najjačih ljudi koji su donedavno bili saveznici u frontalnom sukobu

Na dan 5. veljače 1995. umro je tadašnji predsjednik HSS-a Drago Stipac, a ova se stranka prestala baviti politikom. Umjesto starog HSS-ovca i političkog robijaša na čelu stranke u sljedećih 20-ak godina izmijenila su se razna lica, ali ipak s jednim zajedničkim nazivnikom – politika kao primicanje vrijednosti i ideja nije ih ni najmanje zanimala. Stranku su pretvorili u interesnu grupaciju bez okusa i mirisa čija je jedina mjera uspjeha bila koliko se članova u raznim formama uspjelo ugraditi na državne jasle. Iako je stranka bila prepuna mladih i obrazovanih ljudi – HSS je tada imao možda najkvalitetniju organizaciju mladeži od svih stranaka – u Sabor, Vladu i vodstvo stranke dolazili su u pravilu neki drugi ljudi po nekim drugim kriterijima.

S druge strane, možda i ne treba biti pretjerano kritičan prema Stipčevim nasljednicima. Svi su oni bili suočeni s činjenicom da su došli na čelo jedne suvišne stranke čije je mjesto na političkoj sceni suvereno i nepovratno zauzeo HDZ. Možda se tračak nade da se to promijeni pojavio 2000. kada se HDZ nakon smrti Franje Tuđmana i teškog izbornog poraza koji je uslijedio na trenutak zaista činio na koljenima. U jednom kratkom razdoblju nekon 3. siječnja 2000. činilo se da je HDZ toliko uzdrman da je povratak ove stranke na vlast nemoguća misija. Međutim, tadašnje vodstvo HSS-a to nije prepoznalo, a čak i da jest, bilo je daleko od toga da bi imalo elementarnu sposobnost to i iskoristiti.

Tako se HSS pretvorio u svojevrsni sindikat poljoprivrednika, stranke kojoj je osnovna namjena biti prikačen na vlast pa se onda s jedne strane pobrinuti za šire vodstvo, a s druge osigurati da se iz proračuna za poljoprivredu istrese što više milijardi kako bi se kako tako održalo biračko tijelo koje cijelu tu konstrukciju drži na životu. Po tom modelu radilo se sve ove godine, od dnevne politike u bilo kojoj formi bježalo se kao vrag od tamjana. HSS je živio u nekakvoj poluilegali dok su njegovi čelnici bježali od medija. Bizarne su bile izvještajne skupštine na kojima bi se okupilo možda i tisuću ljudi, a mediji su izvještavali jedino o onome što su na njima rekli predsjednici HDZ-a Ivo Sanader i Jadranka Kosor koji su bili gosti. I to iz jednostavnog razloga što čelnike HSS-a politika nije zanimala niti su se željeli očitovati o bilo čemu što se u državi događa.

Jedina osoba iz vrha HSS-a koja je jasno politički govorila, ma što o tome tko mislio, bila je Marijana Petir. Od jasnih izjava o GMO-u pa do svjetonazorskih pitanja njena je politička pozicija bila jasna. Drugi članovi HSS-a ne da nisu jasno davali do znanja svoju političku poziciju nego je nisu ni imali. Ali sve je to bilo uzalud budući da Petir nikada nije postala predsjednica stranke – nekad zato što joj nisu dali, nekada zbog toga što to sama nije željela.

S druge strane aktualni predsjednik stranke Krešo Beljak za razliku od prethodnika možda ipak ima nekakvu političku koncepciju oko toga kako bi HSS trebao izgledati. Međutim, HSS je u takvom stanju da se bilo kakva transformacija u normalnu stranku čini nemogućom misijom. Posebno u situaciji u kojoj su dvoje najjačih ljudi koji su donedavno bili saveznici u frontalnom sukobu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.