Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
13. studenoga 2018.
PUTEVI I STRANPUTICE Zlatka CRNČECA

kolumna Dajmo šansu demokratskom antifašizmu

Foto: Darko JELINEK
Foto: Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 6. rujan 2017. u 23:11 2017-09-06T23:11:03+02:00

Političko svjetonazorski cirkus u Zagrebu će se izgleda nastaviti. Nakon što je prošlog četvrtka Gradska skupština do duboko u noć raspravljala o Trgu maršala Tita sada se priprema nova ideološka borba. Naime, gradonačelnik Milan Bandić – nakon što je zadovoljio svoje desne koalicijske partnere – sada želi spasiti svoje političke dionice kod birača kojima je maršal još uvijek jako drag. Pa je tako izašao s idejom da će obnoviti biste ne samo Ive Lole Ribara koja je srušena 1991. već i famoznih sedam sekretara SKOJ-a. Ribar je bio visoki dužnosnik Komunističke partije Jugoslavije koji je poginuo 1943. pod čudnim okolnotima na Glamočkom polju. SKOJ-evci su pak bili dio komunističke mitologije koja ih je pretvorila u mučenike pale za ideju.

Tako da ćemo ponovo biti svjedoci bezbroj puta viđenih rasprava u kojima će lijeva strana vjerojatno tvrditi da je riječ o antifašistima. Iako su recimo sekretari SKOJ-a poginuli prije ili nekako paralelno s osnivanjem ustaškog pokreta pa se nisu ni stigli posebno baviti borbom protiv fašizma. Ali slijedi nam definitivno burna rasprava tijekom koje će vječni zagrebački gradonačelnik vjerojatno vratiti neke poene izgubljene uklanjanjem Titovog trga.
Izlaz iz ovog igrokaza mogao bi možda biti način na koji je Hrvatska pregovarala s EU-om oko ulaska u punopravno članstvo. Tada smo naime kroz zakonsku prilagodbu u svoje zakonodavstvo prenijeli niz propisa koje bez EU-a nikada ne bismo imali. Jer smo bili previše zaostali i nesposobni da ih donesemo od vlastite inicijative. Postoje i objektivni razlozi za takvu situciju budući da je Hrvatska od 1918. na ovaj ili onaj način bila izolirana od europskih kretanja.

Isti je razlog i ovakvih političkih borbi i bulažnjenja kada su u pitanju osobe iz hrvatske političke prošlosti. Pa ne bi bilo nemudro da ljevica kod predlaganja imena odustane recimo od dubioznih likova kao što je Ivo Lola Ribar i posegne za nekim europskim rješenjima. Pa da ulicu u Zagrebu recimo dobiju ljudi kao što su Helmut Schmidt, Willy Brandt, Clement Atlee ili recimo Sandro Pertini. Sve antifašisti, jer to je očito sada u Hrvatskoj velika moda, a opet ljudi čija bi imena mladima u Hrvatskoj govorila da alternativa fašizmu nikako nije komunizam već parlamentarna demokracija. A takvih među hrvatskim antifašistima sredinom prošlog stoljeća baš i nije bilo. Naravno, za širu publiku ti su ljudi anonimni, ali to nije njihov, već naš problem.

Evo domaćim ljevičarima i jedan konkretan prijedlog. Zbog čega umjesto staljinista Ive Lole Ribara ulicu ne bi dobio, na primjer, stari njemački socijaldemokrat Otto Wels. Kad smo već kod antifašizma. Riječ je naime o čovjeku koji se 1933. na sjednici Reichstaga – nakon dolaska nacista na vlast i prilikom donošenja zakona koji je Hitleru davao negraničene ovlasti – obratio izravno nacističkom vođi odjevenom u uniformu smeđih košulja. I poručio mu, čekajući neposredno uhićenje i likvidaciju, da mu nikakav zakon ne može dati ovlaštenje za uništavanje ideja slobode i demokracije koje su vječne i neuništive. Ali to nije za očekivati jer će Bandić i ljevica ipak posegnuti za Ribarom. Europa i tu očito samo smeta.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka