Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 24° 26° 2
21. srpnja 2018.
Pronađena zemlja Borisa Pavelića

Zamračivanje Jasenovca

 Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / SIBENSKI LIST / CROPIX
Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / SIBENSKI LIST / CROPIX
Autor:
Objavljeno: 5. prosinac 2013. u 13:56 2013-12-05T13:56:28+01:00

Josip Miljak, predsjednik irelevantne ali otvoreno profašističke Hrvatske čiste stranke prava, svoje pismo mržnje ravnateljici Spomen područja Jasenovac potpisao je sa »Za dom spremni«. Pod tim je uzvikom u Jasenovcu ubijeno više od osamdeset tisuća ljudi

Zašto policija šuti o pošiljateljima smrtnih prijetnji ravnateljici i kustosima Spomen područja Jasenovac? Zašto predsjednik šuti o najtežem ustaškom incidentu u posljednje vrijeme? Zašto šuti HDZ? »U ime obitelji«, vukovarski stožer i crkvu nećemo ni pitati: od ljudi koji kreiraju uskraćivanje manjinskih prava teško je očekivati da osude one čije su metode različite, ali ciljevi – samo ambiciozniji. 

   Zašto, dakle, šuti policija? Glasnogovornica sisačke policije Sanja Kvasnička najavila je u ponedjeljak da će dan kasnije, u utorak – dakle prekjučer – biti konferencija za novinare. Nije bila. Zašto? Ako policija nije pronašla počinitelja, zašto je najavljivala konferenciju? Ako ga jest pronašla, zašto je nije održala? Ali sve su to formaliziranja – ta počinitelj se potpisao! Josip Miljak, predsjednik irelevantne ali otvoreno profašističke Hrvatske čiste stranke prava, svoje pismo mržnje ravnateljici Spomen područja Jasenovac potpisao je sa »Za dom spremni«. Pod tim je uzvikom u Jasenovcu ubijeno više od osamdeset tisuća ljudi. Spomen područje postoji da se zločin ne zaboravi; njegova ravnateljica – kojoj su ondje stradali i članovi obitelji – taj mučni ali važni posao obavlja što bolje može. 

  To, da su novi ustaše šezdeset godina kasnije – u zemlji koja je nedavno postala dijelom demokratskog svijeta – čuvarima istine o Jasenovcu zaprijetili načinom koji je desetke tisuća baš ondje poslao u smrt – to je poruka strave od koje bi se cijeloj naciji trebala slediti krv u žilama. 

   A nije. Javne su reakcije minimalne. Predsjednik Republike šuti. Politika šuti. Javno su progovorili samo Ivan Fumić i Danijel Ivin, partizani koji kao da govore u vjetar. I Milorad Pupovac, koji je prijetnje nazvao »nečuvenim i nezabilježenim«, pozivajući na reakciju »najizravnijim i najrestriktivnijim mehanizmima«. Od toga ništa. Nije jasno čak ni to je li policija saslušala Josipa Miljka. Istodobno, prijetnje su ozbiljno shvaćene: ravnateljica i kustosi dobili su cjelodnevnu policijsku zaštitu. Prvi put od poslijeratnog otvaranja, memorijal će dobiti stalnu zaštitarsku službu. Djelatnici muzeja trpe strašan stres neprekidne zebnje. Nekima od njih, nakon što su prijetnje stigle, ustrebala je pomoć hitne službe. Radno vrijeme muzeja privremeno je skraćeno: kada padne mrak, u polju tuge nema više nikoga. Zamračivanje Jasenovca kao da je počelo. 

  Da se takvo što dogodilo u Njemačkoj ili u Auschwitzu, cijeli bi se svijet dignuo na noge. Kada se dogodi u maloj i nevažnoj Hrvatskoj, malo tko se uznemiruje. Sami moramo zaštititi sjećanje na Auschwitz Balkana. Sami moramo kazniti ustaški napad na sjećanje, na istinu, na dostojanstvo žrtava, na vlastite sugrađane, na nas same. Napade iz mržnje sami moramo zaustaviti. Ne učinimo li to sada, budući će biti još opasniji. Mržnja neće ustuknuti sama; suprotstaviti joj se može samo stalan, aktivan i nepopustljiv otpor. Ako to još nismo naučili, ništa nismo naučili.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka