Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 26° 1
Sutra: 26° 26° 1
19. rujna 2018.
PRONAĐENA ZEMLJA BORISA PAVELIĆA

kolumna Za Božić svađe, mulj i bombarderi

V. ZGANEC ROGULJA/PIXSELL
V. ZGANEC ROGULJA/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 29. prosinac 2016. u 23:22 2016-12-29T23:22:46+01:00

Lijepe darove hrvatska vlast donosi za Božić – nastavak svađe sa susjedima, mulj uzastopno loših odluka o Ini i – zucker kommt zu letzt – vojne bombardere. Tri vijesti, tri putokaza od loše sadašnjosti u još neizvjesniju budućnost

Lijepe darove hrvatska vlast donosi za Božić – nastavak svađe sa susjedima, mulj uzastopno loših odluka o Ini i – zucker kommt zu letzt – vojne bombardere. Tri vijesti, tri putokaza od loše sadašnjosti u još neizvjesniju budućnost: prva je iskrsla jučer, nakon što je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović još jednom kritizirao hrvatsku predsjednicu zbog njezine već znamenite izjave o navodnim »tisućama« radikalnih islamista koji da se s bliskoistočnih ratišta vraćaju u Bosnu. Sada, nakon već uzastopnih reakcija najviših dužnosnika BiH na predsjedničinu očito nepromišljenu tvrdnju, postalo je nedvojbeno da taj nediplomatski ispad u susjednoj zemlji neće biti zaboravljen tek tako. Druga je vijest objavljena na sam Badnjak, možda čak i namjerno, kao svojevrstan, premda groteskan dar naciji: otkup Ine natrag u državno vlasništvo. Treća također na sam Badnjak, na naslovnici utjecajnoga dnevnog lista, kao »veliki političko-gospodarski projekt«, pored nasmijane predsjednice u modnoj parafrazi vojne uniforme s glagoljičnim natpisom na rukavima – nadamo se samo da ne piše »Za dom spremni!« – i gromoglasnom najavom: »Kupujemo borbenu eskadrilu!«, pa se čini da oprema želi sugerirati kako bismo se trebali razdragati time što će država, za naše pare, kupiti ergelu letećih tvrđava smrti. Uistinu, rekosmo, lijepi darovi za blagdan ljubavi i mira.

»Neka nam ne drže lekcije o emancipaciji i da su zabrinuti radikalizmom. Radikalizam je mogao biti još gori nakon onoga što su razne strane učinile Bošnjacima u BiH« – to je dio ljutite izjave koju je jučer u Sarajevu izgovorio Bakir Izetbegović, aludirajući neskriveno na tvrdnje hrvatske predsjednice o navodnome povratku »tisuća« radikaliziranih islamista u BiH. »Kakva je to poruka za EU? To definitivno koči članstvo BiH u EU-u, a Hrvatska je obećala biti glavni lobist BiH na tom putu«, gorko je Izetbegović predbacio Zagrebu. Može li mu se zbog toga zamjeriti? Uistinu, je li korektno da predsjednica zemlje čija je vojska ostavila krvavi trag u ratu s Bošnjacima, istim tim Bošnjacima svisoka predbacuje navodnu radikalizaciju? I ne bi li Zagreb, da je ta »radikalizacija« čak i dokazana – a nije – trebao naći drukčijeg načina da protiv nje pomogne susjedima, umjesto da ih hrvatska predsjednica kompromitira u utjecajnim američkim vojnim novinama? Izetbegovićeve su primjedbe svakako na mjestu, ali to, sudimo li po dosadašnjem iskustvu, Kolindi Grabar-Kitarović neće mnogo značiti.

Jer, predsjednica je dosad već dokazala da voli ustrajati u predrasudama. Kako, naime, ustraje u nepotkrijepljenim uvjerenjima prema susjedima, tako joj je i militarizam prirastao srcu. Hrvatska će, kaže, kupiti još američkih vojnih helikoptera; štoviše, predsjednica »vjeruje da ćemo suradnju sa SAD-om još i osnažiti«. »Nabava zapadne vojne tehnologije iz SAD-a nije usmjerena protiv Srbije, nego je usmjerena protiv bilo kakve ugroze koja bi se mogla pojaviti u odnosu na Hrvatsku i hrvatski teritorij«, kaže. Lijepo da predsjednica brine za sigurnost zemlje. Samo, zanimljivo bi bilo čuti – kakva je to »ugroza koja bi se mogla pojaviti u odnosu na Hrvatsku i hrvatski teritorij«? Prijeti li netko ovoj zemlji? Ako da, zašto javnost to ne zna? Ako ne, zašto »snažimo suradnju sa SAD-om« i zašto kupujemo »borbenu eskadrilu«? Ili je sve to samo još jedan kamenčić u sada već impresivnom mozaiku predsjedničinih medvjeđih usluga njezinoj omiljenoj zemlji i narodu?

Ali kada je o medvjeđim uslugama riječ, ni HDZ-ova Vlada ne zaostaje: otkupit će Inu natrag, baš kao da HDZ nema baš ništa sa Sanaderovim, milijune dolara teškim, preprodavanjem Ine Mađarima. »Bilo, pa više nije«, kao da je na Badnjak objavio premijer Plenković. Pritom, o odgovornosti ni riječi; o troškovima ni riječi; o isplativosti ni riječi; o modelu ni riječi. Tek, eto – izgubili smo arbitražu, nismo zadovoljni, otkupljujemo Inu natrag. Na što će to sve ispasti, i koliko će nas koštati – svakoga od nas, da, koji u Ini ni luk jeli ni luk mirisali – tek treba vidjeti, no jedno je sigurno: s obzirom na dosadašnje učinke HDZ-ovih vlada, bile one Tuđmanove, Sanaderove ili Karamarkove, imamo ozbiljnih razloga sumnjati u sposobnost, pa i dobre namjere, sadašnjega Plenkovićeva tima.

Božićna ležernost, pak, kojom je premijer objavio nakanu da silan novac – državni, naš, jer čiji drugi? – utroši u neizvjestan pokušaj popravljanja štete, daje nam pravo da sumnjamo bez kraja. Za tu vrstu dobrih nakana, rekli bismo, primjeren je stih znamenitoga rugaoca Predraga Lucića, autora nedavno objavljene istoimene knjige koju je, čudna mi čuda, HDZ-ovo Ministarstvo kulture odbilo financijski poduprijeti: »Na Stepincu, keš se spisk'o, nismo krali, vladali smo...«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka