Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. studenoga 2019.
Komentar Borisa Pavelića

Vladi treba zaokret

Foto Denis LOVROVIĆ
Foto Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 24. srpanj 2012. u 19:36 2012-07-24T19:36:41+02:00

Jesu li krivi poslodavci, kako tvrdi Linić, ili je vlada zaigrala na pogrešnu kartu jalovih i opstrukciji sklonih javnih poduzeća? Nisu dovoljni odgovori, nego rezultati: bez njih, i od lošega može gore.

Nužan je zaokret, jasno je nakon sedam mjeseci mandata vlade Zorana Milanovića. Oporavak gospodarstva bit će jedna od glavnih vladinih zadaća – tom je izjavom premijer započeo mandat 23. prosinca prošle godine. »Evidentno je da u tom dijelu nismo uspjeli. Gospodarski rast nije ostvaren«, priznao je sedam mjeseci kasnije ministar financija Slavko Linić. 

    Množe se brojčani dokazi Linićevu priznanju: investicije su pale deset posto u odnosu na prošlu, investicijski ionako lošu godinu – a vlada je najavljivala sedam posto investicijskoga rasta. Prema jučer objavljenu istraživanju, 49 posto građana »jedva spajaju kraj s krajem«, što znači da je polovina nacije na rubu siromaštva, pa i gladi. Nije valjda ipak baš tako: katastrofičnu brojku vjerojatno bi se moglo relativizirati uvjerenjem kako je riječ o dojmu da »spajati kraj s krajem« znači živjeti standardom na koji su ljudi navikli, što ova plima osiromašenja progresivno onemogućuje. 

    No bilo bi to cinično objašnjenje, i zasigurno nikome ne bi pomoglo. Činjenica jest da se standard pogoršava dramatičnom brzinom, ili zato što sve više ljudi ostaje bez posla, ili zato što novac vrijedi sve manje – a pritom, razumljivo, najteže prolaze oni koji najmanje zarađuju. 

    Pesimizam opet postaje dominantnim društvenim osjećajem, uvjerljiva većina ne vjeruje da će uskoro biti bolje. Ali sve je manje racionalnoga nezadovoljstva utemeljenog na argumentima, a sve više neartikuliranog i neobjašnjivog bijesa, sve više stereotipa, sve se češće pronalaze dežurni krivci i lutke za odstrel. Od negativne, atmosfera prerasta u nezdravu: spojeno sa sunovratom eura i krizom Europske unije, takvo ozračje stvara skalu općeg negativizma, od bespomoćnosti, preko gnjeva, do prave socijalne panike. 

    A ne bi moralo biti tako. Nije ova vlada bez uspjeha, pa i dugoročnih. O masovnoj krađi države više se ne govori – a to u Hrvatskoj jest postignuće. Vlada uspješno disciplinira javne financije, što je druga ključna strana gospodarskoga kompleksa. Osnažena je i porezna odgovornost, koju jedva da smo i poznavali, a ministar Linić iskreno nastoji natjerati poslodavce da prekinu već jednom taj sramotni običaj uskraćivanja plaća i doprinosa vlastitim radnicima. U vanjskoj politici nižu se uspjesi kakvih nikad nismo imali. Ne treba zaboraviti ni promjene na HRT-u: bez riječi prosvjeda razgrađena je cijela višedesetljetna poslušnička bojna nad kojom smo već bili rezignirali. Anticivilizacijskome protivljenju usprkos, vlada je usvojila važan zakon koji će mnogima omogućiti da postanu roditelji, a nije manje važna ni njezina spremnost da unaprijedi prava istospolnih parova. 

    No sve će to biti zaboravljeno ne uspije li vlada postići ključno: pronaći okidač za ulaganja, stvoriti uvjete da ljudi nađu posla. Osam milijardi kuna čeka, ali ulagača niotkuda. Zašto? Jesu li krivi poslodavci, kako tvrdi Linić, ili je vlada zaigrala na pogrešnu kartu jalovih i opstrukciji sklonih javnih poduzeća? Nisu dovoljni odgovori, nego rezultati: bez njih, i od lošega može gore.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.