Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 4n
Sutra: 5° 5° 4n
18. studenoga 2018.
KOMENTAR BORISA PAVELIĆA

kolumna S Dodikom u bolju budućnost

REUTERS
REUTERS
Autor:
Objavljeno: 20. listopad 2016. u 23:27 2016-10-20T23:27:26+02:00

 Pokazuje se da je Dodikov referendum uistinu posjedovao destruktivni potencijal kakav su mu pesimisti predviđali: potencijal da pokrene lavinu dezintegracijske energije u BiH

Kakav to samo ležerni ping-pong igraju Zagreb i Banja Luka, s Bosnom i Hercegovinom kao ulogom! Misli li uistinu mandatar nove Vlade da s mekim tuđmanizmom amaterskoga tipa, prilagođenim ovoj novoj, narogušenoj Europi, može išta poboljšati na primirenome, ali neugaslom ratištu Bosne i Hercegovine? Ili će prije biti da i sam taj mandatar vjeruje u vječnu hadezeovsku mantru o »federalizaciji« kao spasu za Bosnu, ma koliko bilo dokazano suprotno? Ima li ikoga u današnjoj hrvatskoj politici tko bi imao mudrosti ne nuditi uvijek iznova novi ciklus očijukanja sa srpskim separatizmom, nego prije svega stručnu, obaviještenu, uravnoteženu i dobronamjernu analizu Daytona, a potom i održivi model kojemu »teritorij« neće biti prva izgovorena riječ, i koji neće tek prozirno ponavljati formule Milorada Dodika? Odgovor je nedvojben: nema.

Jer, to što slušamo ovih dana, jedva je prikriven povratak velikosrpskih i velikohrvatskih opsesija devedesetih, kakav nismo čuli već desetljeće i pol. Pokazuje se da je Dodikov referendum uistinu posjedovao onoliki destruktivni potencijal kakav su mu pesimisti predviđali: potencijal da pokrene lavinu dezintegracijske energije u BiH. Od toga događaja – po konkretnome sadržaju minornog, ali po dugoročnome utjecaju kolosalnog – u samo tri tjedna dogodilo se i čulo toliko o daljnjem rastakanju BiH, koliko nije u posljednjem desetljeću, još tamo od propasti famoznoga Travanjskog paketa ustavnih promjena, koji je nudio male, ali kreativne i kvalitetne promjene prema svima prihvatljivoj integraciji administrativnoga funkcioniranja raščerečene zemlje.

Održavanje toga referenduma, više nego išta drugo, bio je signal dosad neviđenog slabljenja integracijskih snaga: još donedavno nezamisliv, referendum je pokazao da Zapad više nema snage zaustaviti srpsku samovolju, poduprtu sve glasnijim ruskim sekundiranjem. I, kako je na referendum odgovorila hrvatska vlast? Koji dan kasnije, poslala tri najvažnija ministra u Stolac – grad koji je razorilo hrvatsko oružje – da ondje drže lekcije o bošnjačkome opstruiranju izbora. Nikada prije nijedan hrvatski ministar nije bio u Stocu – ni kad se trebalo suočiti s razaranjima, ni kad je trebalo podržati povratnike, ni kad su se otvarale obnovljene džamije, ni kad je trebalo poduprijeti lokalno gospodarstvo, ni kada je trebalo dati novac za porušene povijesne spomenike...

Ali eto, došli su sada, kada se učinilo da ima razloga optuživati Bošnjake – a da nikakva istraga nije provedena, niti su razjašnjeni povodi i uzroci incidentima, čak ni osnovne činjenice nisu još rasvijetljene. Je li se, na primjer, itko ikada u Hrvatskoj zapitao kakvi su odnosi Hrvata i Bošnjaka u Stocu? Kako žive bošnjački povratnici? Ima li zaposlenih u gradskoj upravi, ili ondje još uvijek vlada svojedobni hrvatski apartheid? Zašto policija nije osigurala izborna mjesta? I tako dalje, i tako dalje...

A to je tek početak. »Bilo bi dobro da se BiH i Republika Srpska razdvoje«, izjavio je Milorad Dodik, pa potom koji dan kasnije: »BiH koju nameću drugi i koja je u funkciji samo bošnjačkog nacionalnog interesa nije prihvatljiva za Srbe i RS, a koliko mogu zaključiti, ni za Hrvate«. I uistinu, na tu staru pjesmu poštovatelja Mladića i Karadžića, stiže jeka iz Zagreba, s udarnih stranica nacionalnog dnevnika: »RH će tražiti federalizam u BiH«. Evo kako to zvuči iz usta navodno nedodikovskog, »europeiziranog« hrvatskog političara plenkovićevske provencijencije: »Što se tiče federalizacije, u Sarajevu ne trebaju skočiti čim čuju ovaj pojam, jer i to je legitimna ideja«. Ma nemojte – »legitimna ideja«!

A kad je to hrvatska politika iskreno i samokritički progovorila o hrvatsko-bošnjačkome ratu devedesetih, u kojem su uime istog tog »federalizma« otvarani logori i porušeni gradovi, pa da bi danas, tek tako, federalizam odjednom postao »legimitna ideja«? Federalizam u BiH možda bi mogao postati »legitimna ideja«, da je Hrvatska sama provela ona suđenja koja ni do dana današnjeg nisu završena u Haagu, ili – u manje strogoj, jedva prihvatljivoj varijanti – kad bi Hrvatska ukinula onu famoznu Deklaraciju o Domovinskom ratu iz 2000. godine te priznala da haška suđenja hrvatsko-hercegbosanskim generalima nisu bjelosvjetska namještaljka, nego dobronamjerno, stručno i dobrodošlo utvrđivanje činjenica i razjašnjavanje ratno-političkih događaja.

Dok se to ne dogodi, te dok Srbija i srpske vlasti u BiH ne prestanu i moralno i politički parazitirati na genocidu i bestijalnim zločinima, hrvatskosrpsko suglasje o nekakvoj »legitimnosti« federalizma u BiH neće biti ništa drugo doli nastavak Miloševića i Tuđmana Dodikom i Grabar-Kitarović. Ali i nešto još važnije: to će nakazno suglasje biti prepreka svakome iskrenom, otvorenom i dobronamjernom razgovoru o funkcionirajućoj konsocijaciji kojoj u Bosni i Hercegovini, jasno je svakome sa zrnom razuma i dobre volje, alternative naprosto nema.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka