Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 1
Sutra: 17° 17° 1
19. listopada 2018.
Zemlja koje nema Borisa Pavelića

Rupa u civilizaciji

Ploča na mjestu gdje ne nakada bila zagrebačka sinagoga / Foto Ognjen ALUJEVIĆ
Ploča na mjestu gdje ne nakada bila zagrebačka sinagoga / Foto Ognjen ALUJEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 1. ožujak 2012. u 18:05 2012-03-01T18:05:16+01:00

 Danas, prolaznici jednom od središnjih ulica hrvatskoga glavnog grada ponajčešće nisu svjesni što zapravo gledaju kada prolaze pored parkirališta u Praškoj: gledaju rupu u gradu, rupu u civilizaciji

Valja se otresti dojma da je svađa dviju zagrebačkih židovskih zajednica kriva za to što još nije sagrađena sinagoga u Praškoj. Dugo već prevladava taj dojam: nakon što su Sanaderova vlada i Bandićevo poglavarstvo poduprle gradnju sinagoge, i rekle da će potpomoći plaćanje, javnost kao da je s olakšanjem odmahnula rukom: ah, sad je samo židovska svađa kriva što sinagoge još nema. Prije nekoliko godina, taj je kvaziargument čak dobio nakaradni izraz u komentaru jednoga utjecajnog dnevnog lista, koji je ustvrdio da je usporavanje gradnje sinagoge grijeh ravan onome njezinoga rušenja! 

    A stvari, uobičajeno, nisu tako jednostavne. Sinagogu u Praškoj treba, dakako, graditi zbog židovske zajednice, to je obaveza ove zemlje. No postoji i nešto važnije: valja je izgraditi zbog Hrvata i Hrvatske. Hrvati moraju sami sebi dokazati kako nije tek prazna fraza odlučnost da se ispravi, i simbolički poništi, besprimjerni zločin počinjen prije sedamdeset godina. Kada taj razlog već nismo pronašli ranije, sada je pravi čas: u travnju će se navršiti sedamdeseta obljetnica rušenja zagrebačke sinagoge. 

    Danas, prolaznici jednom od središnjih ulica hrvatskoga glavnog grada ponajčešće nisu svjesni što zapravo gledaju kada prolaze pored parkirališta u Praškoj: gledaju rupu u gradu, rupu u civilizaciji, gledaju ono što je zločinački nacistički satelit, počinitelj genocida nad Srbima, Židovima i Romima, želio da gledaju. 

    I to je razlog zbog kojega ta rupa, to ne-mjesto, mora opet postati odredištem smisla. Sjećanje se ondje mora utjeloviti u sinagogu. Zajednica mora imati snage da tim činom simbolički pruži zaštitu jednome istrijebljenom narodu, i vrati ga na mjesto koje je, s punim pravom, nekada zauzimao. 

    Zagrebačke židovske zajednice to ne mogu same. To moraju učiniti Hrvati i njihova država. Nije tu riječ ni o kakvom dokazivanju da u Hrvatskoj nema antisemitizma, jer ga u javnosti uistinu nema, ili je pak posve marginalan. Riječ je tu o dubljim, povijesnim razinama međunacionalnih odnosa, ali, prije svega, o samorazumijevanju hrvatske nacije, i njezinoj sposobnosti da stane pred vlastitu povijest. 

    Zato je uloga vlade nenadomjestiva. Zadjevice dviju židovskih općina nisu nevažne, ali ne bi smjele zaustavljati proces. Ne može se od malih nacionalnih zajednica, kao uostalom ni od koga drugog, očekivati da same iznesu epohalne povijesne događaje. Svi smo ljudi, svi patimo od »ljudskog, previše ljudskog«. Tome se ne treba čuditi, niti koga optuživati, a još manje zbog toga likovati. Dužnost je hrvatske vlade da pronađe put kako bi se gradnja sinagoge shvatila kao nacionalni, državni posao u najširem smislu, koji nesuglasice dviju židovskih općina neće moći zaustaviti. 

    Jer, sinagogu ne treba graditi samo zbog Židovske općine Zagreb, ni samo zbog Bet Israela, a još manje zbog njihovih zavađenih čelnika. Treba je graditi jer zajedno stvaramo budućnost različitu od povijesti, u kojoj će biti i hrabrosti da ne skrivamo istu tu užasnu povijest. Sinagogu gradimo zbog hrvatskoga identiteta, jer ona ne simbolizira samo židovstvo. Bez sinagoge, baš kao bez zagrebačke katedrale, zagrebačke džamije ili pravoslavne crkve na Cvjetnome trgu, nema cjelovitoga Zagreba ni pravedne Hrvatske. Zato vlada mora nadrasti tu, zapravo, efemernu svađu. Treba li razgovarati izravno sa Svjetskim židovskim kongresom? Ili u razgovoru sa ŽOZ-om, vlasnikom zemljišta, raspisati natječaj, u čijem bi kreiranju sudjelovali i predstavnici Bet Israela, da se nađe kompromis o izgledu budućega zdanja? To ne znamo, ali znamo da je težina toga dogovora minorna u odnosu na ono što on mora postići: hladnu rupu u civilizaciji jednom zauvijek popuniti toplinom humanoga smisla.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Spremno dočekajte novu turističku sezonu