Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 6
Sutra: 10° 10° 6
21. studenoga 2018.
Zemlja koje nema Borisa Pavelića

Pantovčak u Grškovićevoj

Bravo, majstore - Ivo Josipović i Stjepan Mesić / Foto Vedran AKARUZA / Arhiv NL
Bravo, majstore - Ivo Josipović i Stjepan Mesić / Foto Vedran AKARUZA / Arhiv NL
Autor:
Objavljeno: 28. travanj 2011. u 15:00 2011-04-28T15:00:00+02:00

Umjesto da jasno kaže ono što su svi slutili, i da naciju konačno suoči s tim »kosovskim sindromom« u kojemu svi znaju, ali nitko nema petlje reći, predsjednik je taj posao prepustio drugome. I zato mu se ured na Pantovčaku stropoštava u zagrebačku Grškovićevu, gdje živahni starčić S. M. sav trepti od želje da opet može govoriti ono što se nitko drugi ne usuđuje.

Meske je opet predsjednik. Dok je Josipović »šokiran presudom«, dok tvrdi da je suradnju s Haagom počeo Tuđman, te dok poziva da se »utvrdi istina i uklone one kvalifikacije koje su nepovoljne za cijeli naš obrambeni rat«, Mesić po novinama podsjeća na tvrde činjenice, da je Tuđman znao kako se sela pale »u tri smjene«, i da je »Haški sud potreban zato što u Hrvatskoj nije bilo političke volje da sami procesuiramo ratne zločine«. Riječju: Josipović ugađa obmanjivačima, Mesić im se suprotstavlja.

 Josipović ugađa obmanjivačima, Mesić im se suprotstavlja

Josipović se svija pod pritiskom eurofobičnih radikala, Mesić ih razobličava. Josipović sudjeluje u stvaranju mita, Mesić ga razgrađuje. Josipović zbunjeno promatra kako nacija Europi okreće leđa, Mesić je poziva da to ne čini. I zato, ako HDZ naciji uspije prodati rog za svijeću, pa zamjenu teza o »sramotnoj presudi« umjesto istine o sramotnim zločinima uspije nametnuti kao obavezno uvjerenje, za to će biti odgovoran i pravnik Josipović, koji je od građana tražio i dobio povjerenje da provede »novu pravednost« i ostvari »europsku Hrvatsku«. Ovakvim nevještim slalomom između proeuropskih izjava i protueuropskih stavova, to mu naprosto ne može uspjeti. Da je Mesić tako plivao početkom dvijetisućitih, Gotovina bi danas bio načelnik glavnog stožera, a Hrvatska u banani s Bosnom i Srbijom. 

Ovako, na primjer, govori Josipović: »Uvjeren sam da zajednički zločinački pothvat u obrani Hrvatske nije postojao. Posebno, teza o zajedničkom zločinačkom pothvatu ne podrazumijeva da su svi pripadnici Hrvatske vojske i policije sudionici zločinačkog pothvata, da su svi zločinci. Hrvatska poštuje i poštovat će sve heroje koji su sačuvali našu neovisnost i slobodu«. 

Pokušavajući ne naljutiti desnicu, Josipović se gubi u kompromisima

Zašto je Josipović »uvjeren da zajednički zločinački pothvat nije postojao«? Je li podastro dokaz koji bi opovrgnuo onih tisuću petsto stranica presude, ili govori iz želje i osjećaja, kao uz pivo u birtiji? Ima li ijedan argument da opravda svo ono nekažnjavanje zločina, svo ono Tuđmanovo javno ruganje odlazećim kolonama, sve one Radićeve pozive na naseljavanje tuđih kuća i zakone koji su onemogućavali povratak? Zašto, potom, Josipović osjeća potrebnim tvrditi da nisu svi branitelji zločinci? Pa tko je to ikad rekao, osim Sačića i Vekića? Nisu li i tužiteljstvo i sud jasno, ne jednom, ponovili da se ne sudi Hrvatskoj, nego pojedincima? I što u tom kontekstu znači predsjednikova rečenica da »Hrvatska poštuje i poštovat će sve heroje koji su sačuvali našu neovisnost i slobodu«? Jer, tko su ti heroji? Zašto predsjednik ne govori preciznije? Je li Glavaš? Je li Norac? A što je sa Slobodanom Praljkom, kojega i danas štiti presumpcija nevinosti? Jadranko Prlić i još četvorica? A kako je s Mladenom Naletilićem, ako se još tko sjeća bizarnog nasilnika koji je još do pred deset godina uživao toplu zaštitu majke domovine? Jesu li ti ljudi »sačuvali našu neovisnost i slobodu«? Predsjednik bi to morao znati. Uostalom, osobno se poklonio u Ahmićima. Što ćemo onda s Kordićem? Što s Paškom Ljubičićem? Što s činjenicom da je Kordić bio dobrodošao gost u uredu u kojemu sada sjedi Ivo Josipović, gost kod Josipovićeva prethodnika kojega sadašnji predsjednik hvali kako je »uspostavio suradnju s Haškim sudom«? 

Pokušavajući ne naljutiti desnicu, Josipović se gubi u kompromisima, pa ni ne primjećuje da postaje njezinim suputnikom. Umjesto da jasno kaže ono što su svi slutili, i da naciju konačno suoči s tim »kosovskim sindromom« u kojemu svi znaju, ali nitko nema petlje reći, predsjednik je taj posao prepustio drugome. I zato mu se ured na Pantovčaku stropoštava u zagrebačku Grškovićevu, gdje živahni starčić S. M. sav trepti od želje da opet može govoriti ono što se nitko drugi ne usuđuje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Promjenom opskrbljivača do manjih troškova za plin
PLINSKI BIZNIS Imaju li tvrtke i obrti izbor ukoliko porastu cijene plina

Promjenom opskrbljivača do manjih troškova za plin