. 
Šancov ovratnik na vratu predsjednika SDP-a u Voćinu Marjana Djordjevića – to je, zasad, jedino pouzdano u uznemirujućoj pripovijesti o navodnome nasilju i prijetnjama što ih, prema tvrdnjama nekoliko mještana tog sela u Papuku, provodi dugogodišnji HDZ-ov načelnik općine Predrag Filić, potpomognut – opet navodno – rođacima i drugovima. Ipak, ma koliko tih »navodno« ovdje morali nanizati, još se nešto čini očiglednim: ako još ima ikakve volje da Hrvatska postane normalna zemlja, valja te tvrdnje temeljito razjasniti, a potom – pokažu li se točnima – primjereno sankcionirati sve odgovorne: izravne počinitelje, ali i one koji omogućuju da se takvo što mjesecima, pa i godinama ponavlja, a bez ikakvih posljedica, štoviše. Jer, da u Voćinu nešto ozbiljno ne valja – to se već sada čini nedvojbenim.

Voćinska je općina zabačeni kraj na sjevernim obroncima Papuka. Kad Podravskom magistralom od Zagreba stignete u Slatinu pa skrenete desno, poslije otprilike 25 kilometara vožnje u papučka brda, stići ćete u Voćin, mjestašce iz kojega su u proteklih četvrt stoljeća stizale vijesti uglavnom o tragediji, muci i nevolji. Najprije su ga srpski secesionisti 1991. uključili u svoju nasilničku »Krajinu«, koja ondje nije dugo trajala. No oslobođenje, 13. prosinca 1991. godine, zločinci su stravično naplatili: bježeći, pred kućnim su pragovima pobili pedesetak civila, i eksplozivom potpuno razorili pola tisućljeća staru katoličku crkvu. Potom, godinu-dvije kasnije, krenuo je nikad razjašnjeni projekt Tuđmanove vlasti, u kojemu su tisuće Hrvata s Kosova preseljeni u Hrvatsku, velik dio njih baš u voćinski kraj, iz kojega je pobjegla većina pravoslavnih starosjedilaca. Preseljeni, naseljeni i – uglavnom zaboravljeni. Ono vijesti što je stizalo o njihovoj sudbini u novoj postojbini, uglavnom nisu bile ohrabrujuće: siromaštvo, nezaposlenost, besperspektivnost... Obnova katoličke crkve u kolovozu 2011. godine, a potom i pravoslavne prije dvije godine, rijetke su dobre vijesti što smo ih iz Voćina proteklih godina čuli. No ni danas ondje nema ljekarne, nema stalne policijske ispostave, a potkraj prošle godine u Saboru se moglo čuti kako su mještani prisiljeni »piti zdravstveno neispravnu vodu koju uredno plaćaju«.

I sad – pretučen predsjednik lokalnog SDP-a. Vijest je prvi objavio portal virovitica.net, a na nedjelo dodatno upozorio bivši SDP-ov ministar policije Ranko Ostojić na skupštini svoje udruge Pozitiva, u subotu 10. kolovoza u Zagrebu, kamo je Marjan Djordjević došao u Šancovom ovratniku. Djordjević tvrdi da ga je napao i prebio Nenad Filić, brat načelnika općine Predraga Filića. Ova dvojica to, dakako, negiraju, uzvraćajući da je Djordjević napao prvi. Svjedok sukoba Mateo Hrkać, međutim, našem je listu kazao da braća Filić ne govore istinu: »Sjedili smo u kafiću i nikoga nismo provocirali. Kad smo Marjan i ja izlazili iz kafića, Nenad Filić iznenada je skočio na Marjana, pa su se potukli. Ja se nisam htio miješati, ali je Filić prijetio i meni, prigovarajući mi zašto se družim s Marjanom. Potvrđujem to kao prvi svjedok događaja. Ima još svjedoka koji su sve vidjeli, ali možda ne smiju reći – tako je to kod nas...«.

Tako, i još gore – tako bar tvrde četiri Voćinčana s kojima je razgovarao potpisani novinar. Pljušte od njih optužbe o nasilju, o prijetnjama, ali i ne samo tome... Ti ljudi tvrde da su spremni svjedočiti pod vlastitim imenima i prezimenima – prekipjelo im, kažu, premda su svjesni da u malom i zabačenu mjestu nije lako suprotstaviti se jačem. Načelnik općine Filić, pak, uzvraća kako su sve to tek izmišljotine političkih nezadovoljnika. Izgubili su izbore, tvrdi, izgubili itekako, pa se ljute i podmeću: Filić je naime u prvome krugu sa 65 posto glasova osvojio treći načelnički mandat, dok je Marjan Djordjević dobacio tek do 25 posto.

O uzajamnim optuživanjima, dakako, ne možemo suditi: u Voćinu zasad nismo bili, nismo vidjeli, nismo svjedočili. Znamo međutim da nekoliko mještana ozbiljno tereti načelnika i još neke ljude za prijetnje, pa i otvoreno fizičko nasilje. Zna se, također, da Voćin već mjesecima nema čistu vodu: mediji su o tome izvijestili, a i u prosincu prošle godine u Saboru je svjedočio zastupnik Tomislav Žagar: »U općini Voćin ljudi piju zdravstveno neispravnu vodu koju uredno plaćaju, a plaćaju i naknadu za održavanje sustava«, rekao je. I osobno je, kaže, »vidio na školi natpis – 'voda nije za piće'«. »Pazite, u osnovnoj školi koja je spojena na taj sustav! I to je jedan apsurd koji kod nas postoji«, poentirao je Žagar.

Pa dobro – nije li zanimljivo da načelnik koji vlastitome mjestu nije u stanju osigurati čistu vodu, tako premoćno osvoji treći načelnički mandat? Kakvi su ga to uspjesi učinili omiljenim voćinskim biračima? Zašto ga dvije trećine glasača tako žarko žele za načelnika? Nije li to zanimljivo? Dok se o svemu tome ozbiljnije ne zainteresiraju mediji ali i, primjerice, Filićev stranački šef Andrej Plenković, no ništa manje i Predrag Štromar, potpredsjednik vlade iz stranke koja je Filića na prošlim izborima podržala – ali bogme i Davor Bernardić, stranački šef pretučenog Djordjevića – na takva zanimljiva pitanja neće biti lako odgovoriti. Tek će, čini se, u zraku ostati nedopjevana ta nova politička pjesmica o mutnoj vodi i bistrom nasilju... Pardon – bistrom naselju.