Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 2
Sutra: 18° 18° 2
26. rujna 2018.
'Pronađena zemlja' Borisa Pavelića

kolumna Metastaziranje represije

snimio Srđan Ilić / PIXELL
snimio Srđan Ilić / PIXELL
Autor:
Objavljeno: 19. travanj 2018. u 14:12 2018-04-19T14:12:11+02:00

Koliko je demokracije, zakonitosti, ljudske slobode i dostojanstva ova vlast spremna pogaziti kako bi najranjivijima današnjega svijeta uskratila ma i najmanju pomoć, i ostavila ih da skapavaju u blatu pred našim vlastitim vratima

Policijska represija nad izbjeglicama proteklih se tjedana dramatično i zabrinjavajuće širi na nevladine organizacije za ljudska prava, pa čak i odvjetnike, prerastajući u organiziranu državnu akciju kršenja ljudskih i profesionalnih prava: suočavamo se s protudemokratskim skandalom kakav nije viđen još od onih masovnih prisluškivanja novinara, demoniziranja aktivista za ljudska prava i kojekakvih policijskih hajki što ih je kasni tuđmanizam potkraj devedesetih pokretao protiv sve većeg broja građana. Ključno pitanje pritom nije imamo li posla s državnom zloupotrebom policije, jer očito imamo, nego gdje će se ta zloupotreba zaustaviti. I još gore – hoće li se zaustaviti.

Otkliznuće policije u samovolju počelo je, ako ne ranije, u času kada je vlak na pruzi Zagreb – Beograd, 27. studenoga prošle godine, usmrtio afganistansku djevojčicu Madinu Husseini, koja nije još bila navršila ni šest godina. Na temelju indicija da se to dogodilo zato što je hrvatska policija cijelu njezinu obitelj potjerala pješice prugom natrag u Srbiju, pa je dijete u toj zbrci pregazio vlak, odvjetnica Sanja Bezbradica i Ivo Jelavić podnijeli su kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja u policiji.

U tom času represija počinje metastazirati, šireći se s nasilja nad izbjeglicama na pritiske prema onima koji obitelji otjeranoj iz Afganistana nastoje pomoći da ostvari bar najnižu razinu ljudskih prava koju im je Hrvatska dužna zajamčiti. Hrvatska policija pritom postupa po standardnome obrascu represivnih režima: umjesto da poštuje proceduru pa utvrđuje tko je odgovoran za smrt Madine Husseini, ona samovoljno sumnjiči ljude koji nasilje nad izbjeglicama dokumentiraju i pomažu im da ostvare svoja prava. Ako, pritom, policija i postupa po slovu zakona, što tek ima biti utvrđeno, ona svakako djeluje suprotno njegovu duhu jer zakon bi, zar ne, trebao služiti zaštiti ljudi – svih ljudi – a ne kažnjavanju onih koji ljudima nastoje pomoći.

O tim su pritiscima jučer u Zagrebu svjedočili aktivisti Centra za mirovne studije (CMS), udruge za pomoć izbjeglicama »Are you Syrious?« (AYS) te odvjetnici Sanja Bezbradica i Ivo Jelavić: izloženi su malicioznim i ciničnim metodama kvazizakonitog progona, profesionalnog onemogućavanja i psihološkog uznemiravanja, koje ih očito želi zaplašiti i obeshrabriti. Primjerice, odvjetnica Bezbradica tvrdi da se policijski USKOK – posebni policijski investigativni tim stvoren da razbija ćelije organiziranog kriminala – okomio na njihov odvjetnički ured, jer sumnja da su krivotvorili punomoć kojom ih je obitelj Huseini ovlastila da ih zastupaju.

Zamislite: policijsko tijelo za progon organiziranog kriminala provjerava potpis na punomoći jedne izbjegličke obitelji! A zašto policija nije poslala službenika da s odvjetnicima lijepo sjedne u taksi i odveze ih do obitelji, pa da izbjeglice pred odvjetnicima pita jesu li ih ili nisu opunomoćili – što su, uostalom, Bezbradica i Jelavić javno i tražili?! Ali ne – kontakt obitelji Husseini s odvjetnicima policija je najprije zabranila, a sada im osporavaju i punomoć, premda je potpisana pred pet svjedoka. Kako da to nazovemo: tek represijom, represijom s uskraćivanjem obavljanja posla, ili sve to zajedno, pa još i s psihološkim zlostavljanjem, jer glupost takve vrste ne može biti nenamjerna? I zašto to čine? Jasno je zašto: jer odvjetnici rade svoj posao u korist izbjeglica iz Afganistana koje žele azil u Hrvatskoj, i jer žele razjasniti odgovornost za pogibiju njihove tamnopute djevojčice neodoljivog osmijeha.

Protiv volontera AYS-a policija je podnijela prekršajnu prijavu s optužbom da je pomagao obitelji Husseini neka ilegalno prijeđe granicu, premda je aktivist obitelji pomagao – uz znanje policije. Aktivisti CMS-a, pak, dobili su poziv na informativni razgovor u policiju i to, čudna mi čuda, baš za vrijeme kada su najavili jučerašnju konferenciju za novinare. Pritom je policija netočno objavila da su konferenciju za novinare sazvali nakon što su dobili poziv da dođu u policiju – bilo je obrnuto, policijski poziv za deset sati dobili su nakon što je, za isto vrijeme, CMS sazvao razgovor s novinarima.

Jednom riječju – kada je o pomoći izbjeglicama riječ, hrvatska policija izgubila je kompas: umjesto da zakone provodi u duhu zbog kojeg su napisani, ona očajnički traži način da provede politički nalog sadašnje vlasti – pod svaku cijenu spriječiti izbjeglice da prijeđu granicu. Takav – politički, a ne zakoniti – rad policije nužno vodi u kršenje zakona i represiju: najprije prema izbjeglicama samim, potom prema onima kojima je stalo do ljudskih prava. Ponavljamo, pravo je pitanje gdje će se, i hoće li se uopće, sve to zaustaviti. Premlaćivanja izbjeglica duž granice već su davno počela.

Trebamo li očekivati leševe? Počinje, kako vidimo, i otvorena represija prema odvjetnicima i aktivistima. Slijede li oduzimanja odvjetničkih licenci? Gašenja nevladinih organizacija? Pritvaranja? Suđenja? Zatvori? I ne bi li, demokracije i zakonitosti radi, bilo mudrije preispitati rad policije Davora Božinovića, političara koji je vlastiti kredibilitet nepovratno prokockao? I koliko je, naposljetku, demokracije, zakonitosti, ljudske slobode i dostojanstva ova vlast spremna pogaziti kako bi najranjivijima današnjega svijeta uskratila ma i najmanju pomoć, i ostavila ih da skapavaju u blatu pred našim vlastitim vratima?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka