Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. studenoga 2019.
Zemlja koje nema Borisa Pavelića

Mekušni Škrlec

Snimio Ognjen ALUJEVIĆ
Snimio Ognjen ALUJEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 5. srpanj 2012. u 20:59 2012-07-05T20:59:00+02:00

Dakako da razumijemo kako ga je Čačićevo urlanje uvrijedilo. Ali otići nije smio. Štoviše, Čačićeva ga je vika morala motivirati da ostane i suprotstavi mu se još žešće

Zašto da Čačić suspregne bahatost i bezobrazluk kad njima postigne što naumi? Za to smo jučer dobili još jedan dokaz: Davor Škrlec, pomoćnik ministrice zaštite okoliša u ostavci, u ispovjednom se intervjuu Globusu potužio da je otišao jer se Čačić izvikao na nj.

Škrlec očito očekuje razumijevanje javnosti, koja bi se trebala još jednom zgroziti nad osornošću prvoga potpredsjednika vlade. E, ovdje neće.

Jer što je Škrlec očekivao? Tapšanje po ramenu? Da će svak ispuniti ono što on misli da treba? Da će Čačić, takav kakav jest a Škrlecu nadređen, poslušati njegovu volju pa na mjesto koje je namijenio HNS-ovcu, posaditi koga Škrlec odredi?

Je li očekivao da neće nailaziti na otpore? Da će ga svi slušati? Da je vlada ležerni debatni klub, a ne grotlo moći u kojemu ključaju često suprotstavljeni interesi? Da se interesi Ministarstva zaštite okoliša i Ministarstva gospodarstva neće sudarati? Ako je išta od toga mislio, pogrešno je mislio. 

Ima nečeg naivnog, usudit ćemo se čak reći razmaženog, u Škrlčevu objašnjenju ostavke: otišao je zato što se Čačić na njega izvikao ovako: »Jel ti znaš tko sam ja? Znaš li ti tko sam ja? Ja sam prvi potpredsjednik vlade i tvoje nije da misliš, nego da izvršavaš moje naredbe!«

Ta je galama očito cirkusantska i bezobrazna, ali štoviše – glupa i netočna. Upravo je naime obrnuto: Škrlec, ugledan stručnjak, u vladu je pozvan ne zato da »izvršava Čačićeve naredbe«, nego da misli kako da ponajbolje zaštiti okoliš, ma što zahtijevali goropadni čačići.

Pa umjesto da mu odgovori istom mjerom: »Ne urlaj na mene, nego radi svoj posao, a ja ću svoj, pa ako ti se ne dopada, traži od Milanovića da me smijeni!«, Škrlec je procijedio: »Dobro«. I podnio ostavku. 

 Dalje u intervjuu Škrlec razotkriva zamku u koju Hrvatska srlja popusti li Čačićevu inzistiranju na gradnji termoelektrane Plomin 3 i hidroelektrane Ombla. Iz Škrlčevih se objašnjenja razabire kakvu je odgovornost odbio prihvatiti.

Ne znamo je li Škrlec toga svjestan, ali kada je podnio ostavku usprkos tome što točno zna kakve bi troškove i štete Plomin 3 mogao prouzročiti, Škrlec je postao suodgovornim i za te troškove i za te štete. Jer, na položaju pomoćnika ministrice okoliša on se tome mogao učinkovito suprotstaviti – štoviše, bio je plaćen da se suprotstavi. I ne samo suprotstavi, nego i spriječi! 

 A ovako, Škrlecova upozorenja jedva da imaju ikakvu težinu, jer sada on više nema autoritet i moć nadležnoga vladina službenika, nego je obični građanin, istina upućen, ali bez institucionalnog utjecaja.

Neka bude jasno: na Škrlčevoj smo strani kada je riječ o argumentima, i dakako da razumijemo kako ga je Čačićevo urlanje uvrijedilo. Ali otići nije smio. Štoviše, Čačićeva ga je vika morala motivirati da ostane i suprotstavi mu se još žešće.

Ta to je bila sama srž njegova položaja u vladi, za to je dobivao plaću: zaštititi okoliš pod svaku cijenu! Da je svoj posao shvatio tako, Čačić bi urlao dok ne bi zašutio. Svaka sila za vremena: ali uz ovakvo mekuštvo, sila bi mogla potrajati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.