Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
17. studenoga 2018.
Pronađena zemlja Borisa Pavelića

kolumna Krivnja Božinovića, odgovornost nacije

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 1. ožujak 2018. u 21:36 2018-03-01T21:36:50+01:00

Možemo li zamisliti da Božinovićeva policija ne mlati ratne bjegunce, nego da ih nahrani, utopli, prihvati bar razmotriti njihove zahtjeve za azil? Bi li to naudilo ikome od nas? Bi li to uistinu ugrozilo »naš način života«, ma što značila ta obmanjujuća fraza?

Teško je razlučiti što je bolnije: brutalnost hrvatske policije prema nemoćnim ratnim bjeguncima na istočnim granicama, ili ravnodušnost kojom javnost i mediji od nje okreću glavu. Kada je sivi Mediteran u rujnu 2015. izbacio beživotno tjelešce trogodišnjeg Aylana Kurdija pa njegova fotografija dospjela u medije, svjetske metropole mjesecima su se tresle, a izbjeglički put prema zapadnoj Europi ostao otvoren za stotine tisuća ljudi; kada je u studenome prošle godine, na pruzi Zagreb – Beograd, kod hrvatske granice, vlak usmrtio petogodišnju afganistansku djevojčicu Madinu Hosseini, vijest jedva da se probila i do hrvatskih medija, a uvjeti gotovo ratnoga nadzora granice prema Srbiji ostali su netaknuti. Da nije srčanih i plemenitih aktivista nevladinih organizacija Are you Syrious? (AYS) i Centra za mirovne studije (CMS), ovdašnja bi javnost i dalje snivala kitarovićevske snove o nepomućenome nacionalnom i europskom raju, praveći se da ne čuje očajničko zapomaganje s onu stranu zidina tvrđave Europe.

»Hello, please help us… We are very danger, it's very cold and it's raining now… Please help us for god sake… Please… And a little baby is only six months and he is not breathing properly… Please help us… Hello… Hello…« – te se razlomljene fraze dadu razabrati s kratke, teško slušljive snimke koju su jučer objavili AYS i CMS, na kojoj glas mlade žene, vjerojatno još djevojčice, očajnički vapi za pomoć od hrvatskih aktivista za ljudska prava. CMS i AYS jučer su u Zagrebu predstavili, i potresnim ljudskim pričama argumentirali, već četvrti izvještaj o nezakonitim i nasilnim protjerivanjima izbjeglica iz Hrvatske koji se dade sažeti u samo jednu rečenicu: policija i država ignoriraju ozbiljne zamjerke Pučke pravobraniteljice, i nastavljaju nasiljem i kršenjem zakona tjerati ljude koji imaju svako pravo na azil i zaštitu u Hrvatskoj. Štoviše, kako je na predstavljanju rekla Tatjana Tadić iz AYS-a, Hrvatska je prošle godine po broju protjeranih pretekla čak i omraženu Mađarsku, »koja je zbog takve prakse postala međunarodni primjer nehumanog postupanja prema izbjeglicama«. Ured Visokog predstavnika za izbjeglice UN-a (UNHCR) u Srbiji, naime, prošle je godine zabilježio gotovo deset nezakonitih protjerivanja izbjeglica iz Hrvatske dnevno – ukupno 3.242 slučaja – a istjerani tvrde da su bili »rutinski zlostavljani«.

Podaci iz siječnja ove godine upozoravaju da se pravno i fizičko nasilje ubrzava: dosad je protjerano najmanje 189 ljudi. A dajte, samo se zapitajte: kako žive ti ljudi sada, u času dok ovo čitate, ležeći u snijegu po zaleđenim šumama i gušticima Srijema, ne znajući ni gdje su ni što ih čeka, pokriveni smrznutim prnjama, promrzlih udova i na rubu skapavanja, dok od hladnoće i policijskih pendreka pokušavaju zaštititi svoju izgladnjelu, promrzlu, izbezumljenu djecu, od koje neka još ni prohodala nisu?

Razmišlja li o tome ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, čije ministarstvo izdaje »zapovijedi koje generiraju nezakonito ponašanje policije«? Padnu li mu ljudske sudbine na um bar na čas, dok ispija topli čaj poslije napornoga radnog dana, zadovoljan besprijekornim radom svojih policajaca? Smete li mu mirnu savjest bar na tren pomisao da je duboko nemoralna politika koju provodi, baš kao što je nemoralan državni razlog koji tu politiku utemeljuje, ma kako ljupkim predsjedničkim osmijehom bio okićen? Nema, naime, nikakve sumnje da su za sadašnju bezdušnu, besramnu i duboko neljudsku hrvatsku »politiku« prema izbjeglicama krive tri osobe: predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja se na valu straha od »drugih« i uspela na Pantovčak; predsjednik vlade Andrej Plenković, koji je tu politiku naslijedio i prigrlio, te njezin neposredni izvršitelj Davor Božinović, političar koji je svoju dosadašnju reputaciju umjerenoga i pomirljivog političara zauvijek uništio predanim provođenjem tihoga, medijima nevidljivog terora prema najslabijima današnjeg svijeta – ratnim izbjeglicama iz Azije što ginu na pragovima Europe, moleći za preživljavanje taj dekadentni, nerazumljivi svijet koji, što je bogatiji i moćniji, to se više boji.

I zato, prije Martine Dalić, iz vlade bi morao otići Davor Božinović. Madina Hosseini bila je afganistanska djevojčica – a što da je bila iz Europe? Što da je fotografija njezina vlakom smrskanoga tijela dospjela u svjetske medije, kao što se to dogodilo beživotnome tjelešcu Aylana Kurdija? I zašto, zapravo, Božinovićeva policija mlati i protjeruje te ljude? Otkud joj pravo? Otkud joj snaga? Koga ti nevoljnici ugrožavaju? Kome prijete? Možemo li zamisliti da je sve to drukčije – da ih ne mlate, nego da ih nahrane, utople, prihvate bar razmotriti njihove zahtjeve za azil? Bi li to naudilo ikome od nas? Bi li to uistinu ugrozilo »naš način života«, ma što značila ta obmanjujuća fraza?

Zašto Božinovićeva policija naprosto ne prestane tući ljude? Zašto im ne pomogne? Pa sjetimo se – nismo li se, prije nepune tri godine, svi zajedno ponosili vlastitom policijom koja je izbjeglicama svesrdno pomagala, prepoznajući u njihovoj nesreći patnju sličnu onoj iz hrvatskih i balkanskih devedesetih? Odbijamo vjerovati da je ta solidarnost nestala samo zato što Grabar-Kitarović i Plenković trenutno vode ovu zemlju. Ne, nju je tek privremeno obeshrabrila njihova pogrešna, uskogrudna, nehumana, potencijalno čak rasistička politika. Tu politiku treba promijeniti – što prije, to bolje. Jer, već je došao čas, i kasno je da se izvlačimo tvrdeći da nismo znali. Znamo, znamo – i zato sudjelujemo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka