Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. studenoga 2019.
Zemlja koje nema Borisa Pavelića

Klanje za moć

Tomislav Karamarko, Foto: V. KARUZA
Tomislav Karamarko, Foto: V. KARUZA
Autor:
Objavljeno: 28. lipanj 2012. u 21:11 2012-06-28T21:11:45+02:00

Karamarko zamagljuje, podmeće, kuje jeftine a neistinite sličice za raju, muti vodu dok majstori odu. A to, naprosto, nije ni dobra ni dobronamjerna politika

Umjesto da vodi politiku, Karamarko trči unatraške. Posadio je Vladimira Šeksa za šefa Nacionalnog vijeća za praćenje suzbijanja korupcije, u klasičnoj maniri namigivačkoga političarenja.

Šeksovo je imenovanje, prije nego išta drugo, simbolička poruka: nije vam ovo više Kosoričin HDZ, nego onaj notorni, stari, »zna se« HDZ. Nema naime u toj stranci nikoga tko kontinuitet stranačke samovolje personificira bolje od Vladimira Šeksa: Šeks, a ne Kosor, utjelovljuje 17 godina neuspjele vladavine koja je završila sudskim progonom »najveće stranke u hrvatskoj povijesti«.

I dašta će Šeks, nego nastaviti po starom: na Dan državnosti, u intervjuu HTV-ovu Dnevniku, otro je cipele o svečanu prigodu pa se vratio staroj navadi da »lijevi blok« optuži kako je glasao protiv odluke o osamostaljenju zemlje, insinuirajući da je SDP s lijevim centrom Hrvatsku želio upregnuti u jaram Miloševićeve Jugoslavije. A zapravo je HDZ, vitlajući nacionalizmom, potpirio beogradski požar.

Jadranki Kosor, pak, koja je jedina stvorila kakve-takve uvjete da HDZ odustane od korupcije, Karamarko je dodijelio saborski Odbor za obitelj, mladež i sport, degradirajući je natrag u »Suzanu«, kakvom ju je cijela javnost doživljavala dok nije završila pregovore s EU. Jer iz konteksta ovoga, arhaiziranog Karamarkova HDZ-a, Kosor se pokazuje jedinom HDZ-ovom političarkom koja je u najkraćem roku učinila najviše: suočila vlastitu stranku s njezinom pravom biti – a kakva je ta bit, iz tjedna u tjedan slušamo s klupa sudnice Županijskoga suda u Zagrebu.

Karamarku, međutim, na pamet ne pada nastaviti putem Kosor. Njegov nastup njegova je politika – nemušt, mrmljajući i bez otvorena pogleda u sugovornikove oči. U utorak je, primjerice, krenuo uspoređivati mađarsko suđenje Čačiću s, kako je rekao, »HDZ-ovskim mogućim nepodopštinama«. Nisu to, prije svega, ni »moguće« ni »nepodoštine«, nego javno priznata teška kaznena djela izvlačenja državnoga novca u crne fondove HDZ-a: pa za njih je već osuđeno nekoliko ljudi, a pred sudom ih je priznalo i nekoliko palih anđela HDZ-a!

Ali Karamarko to prešućuje, pa se jada kako »ne razumije kriterije« kada Milanovićeva vlada najavljuje podršku Čačiću bude li nepravomoćno osuđen na zatvor. E pa ako Karamarko sam priznaje da mu je praktični um toliko nepouzdan da ne umije razlikovati kriminalnu namjeru od nehotične nesreće, tada bi morao odmah podnijeti ostavku, jer ljudi nedostatnih rasudnih sposobnosti ne bi smjeli upravljati ljudima. No dakako da nije riječ o tome: Karamarko vrlo dobro zna što govori.

On zamagljuje, podmeće, kuje jeftine a neistinite sličice za raju, muti vodu dok majstori odu. A to, naprosto, nije ni dobra ni dobronamjerna politika. To čak ni nije politika: to je verbalno klanje za moć. Uzalud ovoj zemlji sav europeizirajući napor, ako za vlašću opet hlepi čovjek koji izvrće istinu, i stranka koja nagrađuje veterane političkoga neuspjeha, a ponižava žene koje su i njoj i zemlji učinile barem nešto dobra.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.