Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 28° 1
Sutra: 28° 28° 1
19. rujna 2018.
PRONAĐENA ZEMLJA BORISA PAVELIĆA

kolumna Kestenjari Europe

Snimio Vedran Karuza
Snimio Vedran Karuza
Autor:
Objavljeno: 10. studeni 2016. u 23:09 2016-11-10T23:09:00+01:00

Sve što je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović dosad izrekla o hapšenjima u Orašju, a naročito njezine tvrdnje u utorak u Rijeci, izravno je potkopavanje vladavine prava i regionalne suradnje u kažnjavanju ratnih zločina

Sjećate se »kestenjara«? Tako su sami sebe, podrugljivo izmišljajući da »skupljaju kestenje«, prozvali oni nepovjerljivi ljudi prijetećeg izgleda što su ujesen 2002. iz dana u dan tumarali pod kestenovima pred kućom generala Janka Bobetka, dovodeći jednu od najvećih hrvatskih političkih kriza na sam rub fizičkoga obračuna, ako ne i čega tragičnijeg. U rujnu 2002. godine, Haški sud bivšeg je načelnika Glavnog stožera optužio za ratne zločine u Medačkom džepu, naloživši vladi Ivice Račana da optuženiku uruči optužnicu. Poistovjetivši sama sebe s državom, Bobetko je optužnicu odbio primiti, pozvao naciju na kolektivni otpor, te se zabarikadirao u svojoj vili na zagrebačkom Tuškancu, pretvorivši je u stožer antieuropske desnice, predvođen HDZ-om i dijelom ratnih generala. Uplašen prijetnjama, premijer Ivica Račan odbio je Bobetku uručiti optužnicu, odabravši, umjesto vladavine prava, zaustavljanje europskog puta i spor s međunarodnom zajednicom. Optužnica nikad nije uručena jer je Janko Bobetko preminuo u svibnju 2003., pa su svi ispali zadovoljni – put u EU je nastavljen, a Bobetkova uloga u zločinima u Medačkom džepu nikad nije rasvijetljena.

Svima je odgovaralo da se taj neugodni slučaj što prije zaboravi, pa je s olakšanjem obnovljen dojam kako zemlja drži do vladavine prava. Najbrže su zaboravljeni »kestenjari« – čudna muška družina oko koje su se plele najfantastičnije glasine, sve do onih da su u tuškanačkim parkovima oko Bobetkove vile skrili oružje, pa da samo čekaju navaliti na Banske dvore, usudi li se Račan Bobetku uručiti optužnicu. Danas, pak, kestenjari su opet aktualni – ali ovaj put ne kao puki statisti za plašenje naivnih, nego kao političari na vlasti, i to oba spola.

Sve, naime, što je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović dosad izrekla o hapšenjima u Orašju, a naročito njezine tvrdnje u utorak u Rijeci, izravno je potkopavanje vladavine prava i regionalne suradnje u kažnjavanju ratnih zločina. Predsjednica primjerice tvrdi da su »optužnice odjeknule iznimno negativno«. Otkud ona to zna? Istina, mediji jesu prenijeli »iznimno negativne« reakcije iz Hrvatske. No čije su to reakcije bile? Nje same, i hrvatske Vlade. Gdje su još optužnice odjeknule »iznimno negativno«? Postoje li o tome kakva istraživanja? Možemo li, recimo, pretpostaviti što o njima misle obitelji žrtava zločina? Ili, na primjer, glavni tužitelj Haškoga suda Serge Brammertz? Ako je suditi prema njegovoj izjavi od subote, prema kojoj tužiteljstvo u BiH poštuje vladavinu zakona, Brammertz ne misli da su optužnice »odjeknule iznimno negativno«. Dakako da nije ugodno čuti da se podižu optužnice za ratne zločine – ali ne valjda zato što ih ne bi trebalo podnositi, nego zato što su zločini uopće počinjeni. Oko toga se valjda svi slažemo – ili možda ipak ne?

Potom, predsjednica tvrdi da optužnice »uznemiruju hrvatsko stanovništvo, hrvatsko pučanstvo, hrvatski narod u BiH«, što uzrokuje »politički proces odlaska Hrvata iz BiH«. Na temelju kojih podataka predsjednica iznosi takav zaključak? Odlaze li iz BiH samo bivši vojnici HVO-a? Ili samo Hrvati? Ili, pak, odlaze baš svi, tko kod može – kao uostalom i iz Hrvatske – bježeći glavom bez obzira iz zemlje što je vode ljudi koji, poput hrvatske predsjednice, nad sudbinom vlastitog naroda liju krokodilske suze? Na kraju, sjetila se Grabar-Kitarović i neobične činjenice da – Hrvatska ima pravosuđe! »Ukoliko postoji sumnja da je počinjen ratni zločin, držim da to treba biti procesuirano u Hrvatskoj, odnosno da naša državna tijela preuzmu te predmete«, kazala je u Rijeci. Sjajno – pa naravno da »to treba biti procesuirano u Hrvatskoj«! Samo – nisu li zločini počinjeni prije više od dvadeset godina? Tko je to »našim državnim tijelima« priječio da još davno »preuzmu te predmete«? Ako predsjednica o tome ne želi razmišljati, odgovorit ćemo u njezino ime: priječile su im politika i atmosfera nekažnjivosti, politika kakvu danas provodi i atmosfera kakvu danas kreira Kolinda Grabar-Kitarović.

Šireći javnu paniku i nepotkrijepljene tvrdnje kako su oraške optužnice krinka za politički progon Hrvata u BiH, predsjednica razara vladavinu prava u Hrvatskoj i dobru suradnju tužiteljstava u regiji, bez koje nema ni govora o ozbiljnome progonu ratnih zločina. Predsjednica time, u suglasju s Vladom i Hrvatskim generalskim zborom – kojega su neki članovi, recimo to tako, u nekoj vrsti »sukoba interesa« – slabi same temelje Hrvatske kao pravno uređene europske zemlje te razara mogućnost trajnoga mira i poslijeratne normalizacije država bivše Jugoslavije. A to je program dostojan tuškanačkih kestenjara, tih zloslutnih desničarskih mrtvozornika demokracije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka