Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 1
Sutra: 3° 3° 1
19. studenoga 2018.
Zemlja koje nema Borisa Pavelića

Hrvatska treba priznati Palestinu

AP
AP
Autor:
Objavljeno: 30. prosinac 2010. u 12:15 2010-12-30T12:15:46+01:00

Dakako da Palestinu treba priznati, ali najveći posao imamo ovdje, s našom vlastitom palestiniziranom javnošću

Hrvatska treba priznati Palestinu. Neobično stoje stvari s tom tvrdnjom: zvuči nerealno i naivno, a zapravo je točna, opravdana, utemeljena i primjerena. Jer, svi se slažu da Palestinci imaju pravo na državu. Svi se slažu da su izloženi samovolji moćne izraelske države, koja većini njih uskraćuje osnovna ljudska prava. Svi se slažu da to treba prestati što prije. Hrvatska je dio uvjerljive većine država koje i Izraelu i Palestini priznaju neotuđivo pravo na postojanje. A opet, tvrditi da Hrvatska treba priznati neovisnu Palestinu zvuči poput besmislice na koju ne vrijedi trošiti riječi. Zašto?

Zbog političkoga pragmatizma koji smo zamijenili sa stvarnošću samom. Hrvatska, reći će se, ne smije ni pomišljati da prizna Palestinu, jer je ne priznaje ni EU, u koju Hrvatska ulazi, ni Amerika, kojoj je Hrvatska partner u NATO-u, ali ni drugi važni hrvatski prijatelji u svijetu. Hrvatska je mala, i nije joj mudro plesti se u svađe velikih. Povrh svega, ima i povijesni teret ustaštva, pa ne smije dopustiti da se priznanje Palestine protumači kao čin neprijateljstva prema Izraelu, od čega je samo korak do optužaba o novome hrvatskom antisemitizmu. A oni koji kriju svoje prave razloge domentuli bi još nešto: Palestinu je priznala Srbija, pa neće valjda i Hrvatska?!

Promatra li ih se iz uobičajene političke perspektive, ti su razlozi – osim posljednjeg – neoborivi. Nadmeno će vam ih gurati pod nos svak kome je samo do što boljega međudržavnog pazara. Ali takva je perspektiva cinična. Ona, prešutno svjesna vlastite jalovosti, ne priznaje da su ljudi važniji od državnih razloga. Palestinci su ugroženi; neovisna država pomogla bi im da prestanu to biti; na državu imaju pravo – dakle, Palestinu treba priznati. Taj jednostavni silogizam trebao bi biti jedina razumna nit vodilja za razrješenje bliskoistočnoga Gordijskog čvora.

 Ali, eto, nije, i ne treba sumnjati da će Hrvatska nastaviti šutjeti u globalnome licemjernom zboru. Uvijek će se, dakako, naći kakva uljudna izlika da se ne učini ništa: Žao nam je, ali što možemo. Mali smo, nitko nas ne sluša. I mi, znate, imamo svoje probleme. Međunarodna je politika okrutna. Strpite se. Vlado Gotovac to je farizejstvo formulirao ovako: »Nema tog gubitka koji se ne može opravdati, za koji se ne može dokazati da je bio neizbježan, da smo ga mogli jedino ublažiti. Uvijek je moguće pronaći razloge da slavimo svoj poraz!«.

Zato, ako ništa drugo, prestanimo barem šutjeti. Palestinci su još u studenome zatražili bilateralna priznanja, kako bi povećali pritisak da Izrael pregovorima pristupi u dobroj vjeri.

Sada, kad je Izrael odbio čak i američke zahtjeve da prestane graditi naseljenička naselja na Zapadnoj obali kako bi se pregovori mogli nastaviti, Palestincima ne preostaje drugo nego zatražiti da se države svijeta ponaosob izjasne priznaju li ili ne palestinsko pravo na državu.

Pa, priznaje li ga Hrvatska? Ako priznaje, Palestinu valja priznati. Ako ne, treba to glasno reći. A ako da, ali možda bolje ne, e, onda prepustimo to sve moćnijem Brazilu, a mi nastavimo po starom, stvarajući privid neutralnosti i samostalnoga odlučivanja. Povrh svega, čovjek bi još i razumio diplomaciju i činovništvo: njihov kavez od cinizma neraskidiv je, žele li zaraditi za kruh. Oni plaću i dobivaju uglavnom zato da nas uvjeravaju kako se ne može provesti baš najpravednije rješenje.

No u Hrvatskoj je problem javnost, koja o Palestini i Izraelu naprosto ne zna raspravljati bez pjene na ustima. Razgovor još nije ni počeo, a u nas već kreću proklinjati Židove. I zato, dakako da Palestinu treba priznati, ali najveći posao imamo ovdje, s našom vlastitom palestiniziranom javnošću.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka