Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 2
Sutra: 11° 11° 2
17. studenoga 2018.
Pronađena zemlja Borisa Pavelića

kolumna Birtija Velebit

Foto M. LUKUNIĆ/PIXSELL
Foto M. LUKUNIĆ/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 17. studeni 2016. u 23:37 2016-11-17T23:37:48+01:00

 Nikome, baš kao ni vama, gospodine Juriču, nije do nasilja. Možete biti mirni – Srbi se ne naoružavaju. Srbi su, gospodine Juriču, u Hrvatskoj prezrena manjina

Marku Juriču treba pomoć – ustrašio se da hrvatski Srbi proračunskim parama kupuju oružje. Kao što se prije pola godine, u onome poznatom ispadu na Z1, ispovjedio kako strahuje da bi iz pravoslavne crkve na zagrebačkome Cvjetnom trgu mogli istrčati četnički koljači pa nasrnuti na majke s djecom, tako se i prije sedam dana na tribini Matice hrvatske u Zagrebu javno požalio kako se boji Srba i antifašista – jer da bi on i drugovi mogli »doći na udar ako se promijene okolnosti«, zato što, eto, tjednik Novosti piše da se treba suprotstaviti fašizaciji, i jer je Ingrid Antičević Marinović u Saboru uzviknula: »Smrt fašizmu!«

Znamo, strah nije ugodan. Ali, ne bojte se, gospodine Juriču. Opustite se. Nastojte se naviknuti da živimo u demokraciji, u kojoj svatko može misliti što hoće – i to zato što svi valjda želimo da svi ostali žive mirno i sigurno. Želimo li, gospodine Juriču? Razuman čovjek, želi li sačuvati demokraciju i živjeti u miru, naprosto se mora naučiti da imaju pravo postojati i oni koji ne misle poput njega – ako to nije u stanju, u najmanju je ruku demokratski nezreo; a bilo je, znate to možda i sami, i ozbiljnijih slučajeva. Neka vas, dakle, prestane brinuti što u ovoj zemlji žive Srbi i antifašisti. Srbi ne kupuju oružje; antifašisti ne planiraju krvoproliće. Javno se sramotite kada tvrdite takvo što. Ali i ne samo to – od navodno ugroženoga pretvarate se u onoga koji ugrožava. Ali sve vi to znate i mnogo bolje od autora ovoga teksta, zar ne?

Jer, sami ste, uime vašega Projekta Velebit, državi dali ultimatum. Spominjući sve te izmišljotine o naoružavanju Srba i četničkim prijetnjama, na tribini u Matici hrvatskoj, održanoj 9. studenog, kazali ste ovako: »Mi se sada javno obraćamo državi i dajemo joj razuman rok da reagira na te prijetnje. Da pozove redom te ljude koji te prijetnje izgovaraju. Neka objasne o čemu se tu radi i neka ih upozore da to više ne rade. Ako to neće napraviti u razumnom roku, mi zadržavamo prirodno pravo svakog, pa i hrvatskog naroda, na samoorganiziranje. Projekt Velebit je, zapravo, rezultat tog samoorganiziranja«.

Što to znači? Da će članovi vašeg Projekta Velebit osnovati vlastitu policiju? Da će članove redakcije Novosti, pravoslavne svećenike, Srbe i antifašiste pozivati na informativne razgovore, a kada ne dođu – što tada? Ili da će razgovore preskočiti, nego odmah, onako kako rekoste, »s riječi na djela«? Koja to djela? I tko to u demokraciji uopće smije davati ultimatume državi?

Nitko. Onaj tko to čini – prijeti nasiljem, nelegalnim i nedopuštenim. Autor ovoga teksta ne zna je li Marko Jurič svjestan što je zapravo značila ta njegova objava ultimatuma državi, ali nije to ni važno. Tome bi čovjeku trebalo objasniti , da, naravno, svatko u demokraciji može govoriti što želi, ali samo pod uvjetom da govori argumentirano, bez neutemeljenoga sumnjičenja, i s pažnjom da njegov govor ne izazove baš onu reakciju koju navodno želi izbjeći. Jer, tvrdnje Marka Juriča kako je Projekt Velebit spontano osnovan kao odgovor na »silne frustracije u ljudima« i »priče o nepravdama u Hrvatskoj koje su prevršile mjeru«, pa »nema više smisla pričati«, neće smiriti ničije frustracije. Upravo obrnuto – nagomilat će ih, i to baš kod svih.

E pa kad je tako, i s obzirom da smo sigurni kako Marko Jurič i njegovi drugovi iz Projekta Velebit na pameti nemaju ništa drugo doli mir, sigurnost, toleranciju i razumijevanje svih u ovoj zemlji, upućujemo gospodina Juriča da ubuduće misli što govori. Nikome, baš kao ni vama, gospodine Juriču, nije do nasilja. Možete biti mirni – Srbi se ne naoružavaju. Srbi su, gospodine Juriču, u Hrvatskoj prezrena manjina. Djecu koja pohađaju Srpsku pravoslavnu gimnaziju kamenuju usred Zagreba, i nitko se zbog toga ne uzbuđuje. Što mislite, kako je toj djeci? Kako je njihovim roditeljima? Nije danas u Hrvatskoj ugodno nositi srpsko ime i prezime. Nijedan vas Srbin neće napasti, premda ih tako ružno objeđujete. Ni antifašisti vas neće napasti – kao što ni 1941. ne bi nikoga napali da ovi nisu napali njih.

Prestanite dakle, gospodine Juriču, prijetiti. Prestanite se dičiti time što je vaš Projekt Velebit 25. listopada u Zagrebu prekinuo tribinu o negiranju zločina u Jasenovcu. Već to je bio čin nasilja. Trenutak kad se kaže da »nema više smisla pričati« trenutak je u kojem nasilje može početi. Ako imate što protiv, čekajte riječ. Argumentirajte. Ne sumnjičite. Ne dijelite ultimatume. Možda i niste posve svjesni značenja svojih riječi; možda mislite da je izbacivanje riječi iz usta vrijedno samo po sebi; možda vam se dopada odobravanje publike kada je strašite pričama o strahu, o frustracijama, o nepravdama; možda vas povlađivanje mase uljuljkuje u uvjerenju da postajete nekakav pravednik... Ne znamo. Ali jedno znamo pouzdano: to što govorite, zvuči kao prijetnja, a prijetnje ni za koga nisu dobre. Vaš ultimatum, u kojem ste uime Projekta Velebit »zadržali prirodno pravo svakog pa i hrvatskog naroda na samoorganiziranje«, zvuči kao prijetnja, i nikako drugačije. Govorili ste o »revoluciji«, a potom dodali – »intelektualnoj revoluciji«. Odlično – hajde, ostanimo na »intelektualnoj«. Ako vam je do toga, priznat ćemo vam svu pamet ovoga svijeta, ali dajte, neka ostane na »intelektualnome«. Predaleko sve to odlazi, ne vjerujte baš svakoj misli koja vam padne na pamet. Nije svijet baš toliko grozan, pa živjeli u njemu i oni od kojih vam se kosa na glavi diže. Nitko vam ne prijeti, nitko vas ne mrzi, nitko vam ne želi zlo. Hajte, dečki, u birtiji se sve lakše riješi. Istina, vaš Projekt Velebit kao da je iz minhenske pivnice ispao, ali ima i drukčijih birtija – onih intelektualnih, primjerice. Pa fino – kad Markan već najavljuje »intelektualnu revoluciju«, hajte lijepo u građanski salon, pa pripovijedajte i filozofirajte do mile volje – samo se popravljanja svijeta ne poduhvaćajte. Vjerujte, uostalom, da od Projekta Velebit mnogo bolje zvuči – Birtija Velebit.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka