Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
14. studenoga 2018.
Pronađena zemlja

kolumna BORIS PAVELIĆ I policajci imaju ljudsku odgovornost

foto: Borna Filić / PIXELL
foto: Borna Filić / PIXELL
Autor:
Objavljeno: 30. srpanj 2018. u 17:46 2018-07-30T17:46:45+02:00

Posao novinara je da javlja što se događa i prenosi važne izjave, a ne da razmišlja o posljedicama vijesti koje objavljuje. Štoviše, ako ima vijest koja »baca vrlo ružnu i negativnu sliku o policiji i teško šteti ugledu ovog časnog i poštenog poziva« tek je tada treba što prije objaviti, jer izvještavanje o nezakonitostima jedini je način da se nezakonitosti i isprave – kamo ide demokracija ako smo to zaboravili?

Policija treba dopustiti aktivistima i novinarima da zajedno s njima patroliraju granicom – to je vjerojatno jedini način da se uvjerljivo opovrgnu optužbe kako hrvatski policajci mlate izbjeglice i migrante. Napad na novinare kakav je jučer, u formi pohvale samima sebi, objavio Sindikat policijskih službenika (SPS), pouzdano nije djelotvoran način kojim će policija opovrgnuti sumnje da prema nevoljnicima u životnoj opasnosti postupa protuzakonito i nehumano.

SPS je jučer objavio »Pohvalu policijskim službenicama i službenicima koji obavljaju poslove zaštite i nadzora državne granice«, prosvjedujući njome protiv »ružnih medijskih napisa u kojima se prozivaju policijski službenici u postupanjima prema migrantima«. »Na ovaj dopis najviše su nas potakle pritužbe nekih udruga, a osobito nedavni medijski natpis jednih dnevnih novina u kojem se opisuje ispovijest migranata koji teško optužuju hrvatske policajce kako ih premlaćuju kao životinje, oduzimaju im stvari i novac, a da su na dan finala svjetskog prvenstva u nogometu prema njima bili posebno ljuti i brutalni«.

Riječ je najvjerojatnije o tekstu »Ispovijesti migranta koji teško optužuju hrvatske policajce: 'Tuku nas kao životinje! Na dan kad su izgubili SP bili su posebno ljuti...'«, koji je 23. srpnja objavljen na portalu Jutarnjeg lista. Riječ je, zapravo, o reportaži koju je isti dan objavila Al Jazeera Balkans, a Jutarnji ju je, prevedenu, prenio na svoj portal. U tekstu se citiraju dužnosnici Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca iz Bihaća kako prenose tvrdnje migranata da ih hrvatski policajci tuku, te aktivisti tamošnjega Crvenog križa koji te tvrdnje iz osobnog iskustva potvrđuju. Citiraju se također, imenom, prezimenom i fotografijama, i ljudi koji detaljno svjedoče o nasilju koje su, tvrde, doživjeli od hrvatskih policajaca.

Policijskim sindikalistima taj se tekst nije dopao, a ne dopadaju im se, sudeći po tonu dopisa, ni druge slične vijesti: »Smatramo da se novinarski posao treba obavljati časno, pošteno i savjesno razmišljajući i o svim posljedicama takvih natpisa koji nakon toga bacaju vrlo ružnu i negativnu sliku o policiji i teško štete ugledu ovog časnog i poštenog poziva, a ako se takvi incidenti i dogode treba ih gledati kao pojedinačne slučajeve koje i mi kao sindikat osuđujemo i koje itekako profesionalno inspiciraju djelatnici unutarnje kontrole nakon kojih se pokreću disciplinski postupci protiv odgovornih«.

E sad, tko bi to trebao »razmišljati o posljedicama takvih napisa« – u ovom konktestu pravilno je »napis«, a ne »natpis« – novinari, ili vlada i policija? Tko je odgovoran za to što kompromitantna svjedočanstva »bacaju vrlo ružnu i negativnu sliku o policiji i teško štete ugledu ovog časnog i poštenog poziva« – novinari ili oni koji uzrokuju to što SPS zove »pojedinačnim slučajevima koje i mi kao sindikat osuđujemo«?

Posao novinara je da javlja što se događa i prenosi važne izjave, a ne da razmišlja o posljedicama vijesti koje objavljuje. Štoviše, ako ima vijest koja »baca vrlo ružnu i negativnu sliku o policiji i teško šteti ugledu ovog časnog i poštenog poziva« tek je tada treba što prije objaviti, jer izvještavanje o nezakonitostima jedini je način da se nezakonitosti i isprave – kamo ide demokracija ako smo to zaboravili? Sindikalistički dopis odaje nerazumijevanje svrhe novinarskog posla, a možda i manjak svijesti o nedodirljivim vrijednostima slobodnog društva.

Nije to međutim nikakva tragedija: kamo bi stiglo novinarstvo kad bismo od policije očekivali da brine nad njegovom vjerodostojnošću? Od policajaca, međutim, svakako valja očekivati nešto drugo, uz profesionalnu odgovornost i lojalnost hijerarhiji koji se u tom poslu podrazumijevaju: svaki policajac ovoga svijeta, kao i svatko od nas uostalom, morao bi njegovati ljudsku odgovornost koja omogućuje razlikovanje između humanog i nehumanog čina.

U proteklim mjesecima naprosto je previše svjedočanstava o nasilju hrvatskih policajaca da bi ih čak i policija smjela otpisivati tek tako. Imamo i potvrđene tragedije: ta policija je sama potvrdila da je u proteklih godinu i pol na hrvatskoj granici poginulo dvanaest izbjeglica i migranata! Kako se to dogodilo? U najvećem broju slučajeva – ne znamo.

Naravno da za to nisu odgovorni policajci: oni samo »rade svoj posao«. I da, točno – za sadašnje postupanje policije na granici apsolutno su, i prije svega, odgovorni politika EU-a, hrvatske vlade i ministra Davora Božinovića. Policajci na terenu, recimo to tako, kolateralne su žrtve te nove europske protuimigrantske politike. Ali baš zato; baš zato što ta politika očito neće biti tako brzo promijenjena, i zato što bi sve više i više policajaca moglo doći u nepriliku da aktivisti i migranti svojim izjavama »bace vrlo ružnu i negativnu sliku o policiji« – baš zato neprocjenjivo raste sposobnost za ljudskost svakog policajca na granici.

Nisu to lake odluke, posve smo svjesni toga – ali nije se jednom u povijesti dogodilo da svak od nas mora odlučivati hoće li ili neće učiniti nešto zbog čega bi se jednog dana morao stidjeti. I zato, želi li policijski sindikat svojim ljudima uistinu olakšati taj nezahvalni položaj – neka zatraži od ministra da dopusti učinkovit civilni nadzor na granici. Pa to bar ne bi trebao biti problem.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka