Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 1
Sutra: 17° 17° 1
14. studenoga 2018.
Pronađena zemlja

BORIS PAVELIĆ I mi gledamo Chemnitz. Na Kupi

ilustracija / Foto Denis Lovrović
ilustracija / Foto Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 3. rujan 2018. u 19:53 2018-09-03T19:53:30+02:00

Tko to, zapravo, hvali Plenkovićevu vladu zbog toga što, možda i nedopuštenim sredstvima, zaustavlja migrante na vanjskim granicama EU-a? Ista ona Angela Merkel koja je prije samo tri godine poručivala kontinentu: »Mi to možemo«, otvarajući granice Njemačke i Europe ljudima u očaju i nevolji

Protuzakonito nasilje uvijek je protuzakonito nasilje; nikad ne može biti vrijedno hvale. I zato, po čemu se pronacističko divljanje nad tamnoputima, koje je pretprošle nedjelje izbilo u istočnonjemačkom gradiću Chemnitzu, razlikuje od smrti i ozljeda što ih izbjeglice i migranti trpe na istočnim granicama ove zemlje? Po tome što bi ono u Chemnitzu bilo zastrašujuća demonstracija protuzakonitog ponašanja, a potonje bi bilo legalno, »zaštitničko«? Ali, kako protuzakonito nasilje može biti legalno? Kako može biti »zaštitničko«?

U tome je problem: dok Angela Merkel osuđuje pronacističko divljanje u Chemnitzu, tvrdeći s pravom kako za nj »nema mjesta u ustavnoj demokraciji«, ona istodobno hvali ponašanje hrvatske policije na vanjskoj granici EU-a, ignorirajući brojna upozorenja da hrvatska policija nedopustivo i protuzakonito zlostavlja izbjeglice i migrante; ta nije li hrvatska policija sama priznala da je u proteklih godinu i pol na granicama poginulo najmanje četrnaest migranata? A je li i o jednoj od tih smrti ikada provedena neovisna istraga?

No krenimo redom. U petak, 28. kolovoza, premijer Andrej Plenković sastao se u Berlinu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Najmoćnija političarka Europe Plenkovićevu je vladu izrijekom pohvalila zbog njezina postupanja prema migrantima na istočnim granicama Hrvatske, istodobno vanjskim granicama EU-a: »Hrvatska još nije članica schengenskog prostora, ali ima posla sa zaštitom vanjskih granica EU-a. Hrvatska to izvrsno obavlja. Tome treba odati poštovanje«. Plenkoviću uistinu nije trebalo ništa do te tri šture i nezainteresirane rečenice: njima je Merkel odobrila možda i najkontroverzniju politiku njegove vlade – postupanje prema migrantima – zbog koje je taj Tuđmanov nasljedovatelj, premda u promijenjenim političkim okolnostima, dosad prikupio ne mnogo manje međunarodnih packi od svojega velikog nacionalističkog utemeljitelja.

Da se Plenkovićev tim jedva mogao nadati takvoj pohvali, koja upadljivo ignorira nedvojbene indicije, svjedoči i hitrost ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, koji časa nije časio da javnosti objavi kako je izjava Merkel »veliko priznanje za sve napore koje ulažemo u zaštiti državne granice...« I tako dalje. Ali, čekajte… Napore? Kakve zaboga napore? Na istočnoj hrvatskoj granici policija bi, ako dobro shvaćamo, trebala obavljati svoj uobičajeni posao, pa tko od nje traži da ulaže »sve napore«? Druga je stvar što je uobičajeni policijski posao – odlukom političara, a ne policajaca – proteklih mjeseci prometnut, ni manje ni više, u neprekidni sukob niskog intenziteta dobro opremljenih i naoružanih policajaca s nedužnim, bijednim, izgubljenim i očajnim civilima, među kojima je mnogo žena i djece.

Ni Plenković ni Božinović, dakako, ni zucnuli nisu o kontekstu u kojem je Merkel pohvalila europsku provinciju koja, eto, olako pristaje provoditi prljavi posao europske desnice. Pet dana prije berlinskoga susreta Merkel i Plenkovića, u Chemnitzu, istočnonjemačkom gradu nadomak češke granice, otprilike dvostrukom većem od Rijeke, izbilo je jezivo ultradesničarsko nasilje, u kojem je osamstotinjak nasilnika po ulicama progonilo i mlatilo tamnopute stanovnike. Dogodilo se to nakon što je u noći s 22. na 23. kolovoza nasmrt izboden 35-godišnji Nijemac, za što je policija optužila 22-godišnjeg i 23-godišnjeg Sirijca i Iračanina, od kojih je jedan već trebao biti deportiran.

Scene samovoljnog nasilja nad nedužnim ljudima zgrozile su demokratsku Njemačku i dale povoda za nelagodu diljem kontinenta, jer su nedvosmisleno podsjetile na nasilničku atmosferu Njemačke s kraja dvadesetih prošlog stoljeća, u kojoj su batinaši nekažnjeno utrli put usponu Hitlera na vlast. »Imamo videosnimke ljudi koji love druge, buntovnog ponašanja i mržnje na ulicama, sve to nema nikakve veze s našom ustavnom državom«, komentirala je Angela Merkel zabrinjavajuće scene u Chemnitzu, u kojem su prosvjedi ultradesnice i protuprosvjedi demokratski orijentiranih Nijemaca, nastavljeni sve do časa dok čitate ovaj tekst.

U takvim uvjetima, shvatljivo je da će Merkel pohvaliti policiju daleke Hrvatske koja, eto, pristaje činiti ono što čak ni ovakva, protuimigrantskim virusom zaražena Njemačka, ne obavlja na način Davora Božinovića. I, pritom, pazite: tko to, zapravo, hvali Plenkovićevu vladu zbog toga što, možda i nedopuštenim sredstvima, zaustavlja migrante na vanjskim granicama EU? Da, ista ona Angela Merkel koja je prije samo tri godine poručivala kontinentu: »Mi to možemo«, otvarajući granice Njemačke i Europe ljudima u očaju i nevolji.

Danas je ta ista Merkel, zasigurno na njezino osobno razočaranje, ali i na brigu svih demokrata u Europi, krenula na neizvjestan put konfrontacije s desnicom tako što će – provoditi njezinu politiku. Takvog političkog bauljanja mi smo se u Hrvatskoj dosita nagledali, a gledamo ga, bogu hvala, i dandanas: Božinovićev »Chemnitz na Kupi« svakako je jedan od najprodornijih ritmova u tom zabrinjavajućem i kreštavom antiimigrantskom maršu, za koji nas desničarska pleh-muzika nastoji uvjeriti da je milozvučna simfonija suvremene europske politike.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka