Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 26
Sutra: 7° 7° 26
21. studenoga 2018.
Politika na trapezu Tihane Tomičić

Komentar »Začepljena« Hrvatska

Foto Sandra Simunovic / PIXSELL
Foto Sandra Simunovic / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 17. veljača 2018. u 13:38 2018-02-17T13:38:04+01:00

Razumijevanje opasnosti sukoba interesa kao predvorja korupcije, razumijevanje važnosti otvorenih medija, sve to u Hrvatskoj je potpuna nepoznanica. Zar će nam doista trebati još 30 godina da takve stvari osvijestimo?

Ovo nije kolumna o tome tko će biti rektor zagrebačkog sveučilišta, ovo je kolumna koja govori o slobodi medija. Na neki način svejedno je tko će biti rektor, ali nije svejedno da je novinarima jučer zabranjeno ne samo da prate zbivanja na Senatu, nego je jednako tako i studentima onemogućeno da uđu u dvorište zgrade u kojoj se održavala sjednica Senata. Pravo na informaciju jedno je od osnovnih ljudskih prava, ali u Hrvatskoj 2018. godine odjednom svjedočimo cijelom nizu primjera na kojima vidimo da se novinarima i javnosti žele začepiti usta.

Uskraćeni za mogućnost da normalno rade svoj posao, novinari čak 16 redakcija pisali su prije dva dana rektoru Damiru Borasu koji tijekom cijelog svog mandata guši pravo na javnu riječ i na dostupnost informacija o radu tog javnog sveučilišta. Isti je to rektor koji je htio uvoditi biblijske vrijednosti na sveučilište, koji je nereligiozne ljude nazvao amoralnima, koji je dizao tužbe protiv vlastitih studenata i na njih slao zaštitare. A iako je jučer dobio i preporuku ministrice Blaženke Divjak da novinare pusti u zgradu, to naravno nije učinio. Jasno, jer borbi protiv novinara posvetio je cijeli svoj mandat, terorizirajući ih demantijima za svaku riječ koju bi napisali.

Gotovo 30 godina otkako je demokracija ušla na vrata Hrvatske, u ovom društvu još postoje rigidni ljudi koji nisu shvatili da su mediji četvrta vlast, da imaju pravo biti informirani o svemu što se događa u javnim institucijama, da javnost ima pravo znati, a da je korištenje Zakona o medijima na način da se ne demantiraju fakti nego da se demantijima želi uskratiti pravo novinara na stav, obična zloupotreba toga zakona. Hrvatsko novinarsko društvo treba biti ono koje treba zatražiti izmjene toga zakona i urediti sporni članak, kako bi svaki pravnik i odvjetnik bio bez dileme oko toga što se od demantija mora objavljivati, a što se bez sankcija može jednostavno – bacati u koš, jer ne zadovoljava osnovni kriterij ispravka pogrešne informacije. Jednako tako, cehovsko udruženje treba pokušati izlobirati da se u taj zakon jasno unese odredba da se u javne institucije, a Sveučilište to svakako jest, mora dopustiti ulaz predstavnicima javnosti. Bit će još jako puno posla za HND.

Nažalost, to nije jedini primjer kojem smo jučer svjedočili o tome koliko je hrvatsko društvo nazadno, a institucije krhke: izbor novog sastava Povjerenstva za sukob interesa pokazalo je da su politički pritisci nezadovoljnih moćnika još uvijek ispred prava javnosti da zna s kim političari jedu i piju, kako troše svoje budžete i kartice, jesu li im supruge ili djeca pozapošljavani u javnoj upravi i pod kojim uvjetima itd. Nova HDZ-ova kandidatkinja nije izabrana samo zato što svi potrebni zastupnici nisu bili disciplinirano u sabornici, ali Dalija Orešković više neće biti ta, jasno je.

Usudila se taknuti u to s kim predsjednica Republike večera, i nakon toga njen ponovni izbor prestao je biti realan. To je Hrvatska, i u toj zemlji sukob premijera i predsjednice, HDZ-a i Pantovčaka prestaje – svi su oni na kraju složni. A jednoglasna podrška čak i saborskog Odbora za izbor i imenovanja za njen novi mandat otprilike vrijedi koliko i jučerašnje novine, u koje političari i rektori tako vole guliti krumpir.

Razumijevanje opasnosti sukoba interesa kao predvorja korupcije, razumijevanje važnosti otvorenih medija, sve to u Hrvatskoj je potpuna nepoznanica. Zar će nam doista trebati još 30 godina da takve stvari osvijestimo?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka