Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 4
Sutra: 6° 6° 4
19. studenoga 2018.
Komentar Tihane Tomičić

Velika koalicija, velika prevara

foto: arhiva NL
foto: arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 31. svibanj 2018. u 15:18 2018-05-31T15:18:00+02:00

Ako bi SDP u velikoj koaliciji s HDZ-om dobio mjesto šefa države (HDZ bi naravno imao premijera), a možda čak paralelno i predsjednika Sabora, tko bi mogao Bernardiću reći da ta koalicija nije uspješna za SDP?! To je skor koji na dvama izborima, predsjedničkim i parlamentarnim, socijaldemokrati ni u snu ne bi ostvarili bez deala s HDZ-om. 

Velika koalicija samo u velikoj nuždi, izjavio je još prije šest mjeseci potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina na pitanja o savezu s HDZ-om. To zvuči kao odbijanje takve kombinacije, kao što se uostalom vodeći ljudi i SDP-a, ali i HDZ-a stalno upiru objašnjavati da od velike koalicije nema ništa, da je ona tlapnja zločestih novinara i raznih paranoičnih pobornika teorije urote.

Ta izjava implicira da bi savez SDP-a i HDZ-a bio moguć samo u nekim izvanrednim okolnostima, kao primjerice 90-ih za vrijeme rata kad je postojala vlada nacionalnog spasa.

Ali velika nužda iz perspektive građana nije isto što i velika nužda iz perspektive vodećih ljudi SDP-a i HDZ-a. Velika koalicija, mada bi ujedno bila i velika prevara birača, zapravo već jest i velika nužda SDP-a i HDZ-a. Barem onih ljudi koji ih danas vode, Davora Bernardića i Andreja Plenkovića.

Bernardić zna da na vlast neće doći dok je živ, osim ako u Saboru u postizbornim pregovorima nešto ne iskemija, a partneri SDP-a su preslabi da bi na njih pritom mogao računati. Zato je spreman s HDZ-om šurovati oko ustavnih promjena: on će njima amenovati dopisno glasanje za dijasporu, a istovremeno će za SDP isposlovati izbor predsjednika Republike u Saboru, dokidanjem neposrednih izbora. Usput će dobiti i pokoji dnevnopolitički bod, poput aktualnog zahtjeva da se promijeni način održavanja referenduma i ne smanje prava manjina u Saboru.

Ako bi SDP u velikoj koaliciji s HDZ-om dobio mjesto šefa države (HDZ bi naravno imao premijera), a možda čak paralelno i predsjednika Sabora, tko bi mogao Bernardiću reći da ta koalicija nije uspješna za SDP?! To je skor koji na dvama izborima, predsjedničkim i parlamentarnim, socijaldemokrati ni u snu ne bi ostvarili bez deala s HDZ-om. A o činjenici da bi time Zoran Milanović bio definitivno izbačen iz igre za šefa države, jer neposrednih izbora ne bi bilo, da i ne govorimo.

S druge strane, Plenković je napokon počeo pokazivati instinkt za preživljavanje, i sad je jasno da neće tako lako odustati od borbe s unutarstranačkom desnicom koju vode Milijan Brkić i Davor Ivo Stier. Osim njih dvojice, na grbači ima i Markićkin Narod (koji bi htio odlučivati), snažan udar zdesna koji želi smanjivanje prava Srba u Saboru i zabranu pobačaja. A to mu je zapravo jedno te isto – unutarstranačka desnica i Markićka, to su dva krila iste grupe.

Pod maskom zaštite građanskih vrijednosti i modernog desnog centra, Plenković će utočište radije zatražiti u velikoj koaliciji, nego što će priznati svoj poraz pred vlastitim jastrebovima. Ojačat će se pokušati davanjem dijaspori snažnijeg prava glasa putem dopisnog glasanja, a tko dobije Hercegovinu, taj u HDZ-u pobjeđuje. No, to bez SDP-a i dvotrećinske većine ne može izglasati, zato je i njemu velika koalicija velika nužda.

No, cijeli taj scenarij, da bi uspio, javnosti treba prikazati kao nuždu u onom trenutku kad se izbori već održe i kad ne bude tko imao sam formirati većinu u Saboru. Zato i Bernardić i Plenković sada to iz dana u dan demantiraju. Jer velike nužde neće biti dok ne zagusti, logično.

Ali, što možemo, »shit happens«.

Naravno, ako se u međuvremenu SDP ne raspadne, a HDZ ipak ne sruši Plenkovića kakvim »blitz kriegom«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka