Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 4n
Sutra: 5° 5° 4n
18. studenoga 2018.
Komentar Tihane Tomičić

kolumna Trotteri na Ibleru

snimio Nenad Reberšak
snimio Nenad Reberšak
Autor:
Objavljeno: 10. veljača 2018. u 13:42 2018-02-10T13:42:42+01:00

Ako se za ovaj problem u SDP-u znalo, barem na mjestima gdje se trebalo znati kod ljudi povezanih sa stranačkim financijama, nije li bilo na Ibleru nikoga tko bi se zainteresirao na vrijeme za taj slučaj, prijavio ili gonio Bandića, i dokazivao da je Bandić zapravo dužan stranci, a ne obrnuto? Nema li tamo pravnika i financijaša koji bi to uočio?

Najprije je Milan Bandić na lokalnim izborima 2009. godine u Zagrebu bio kandidat SDP-a, mada SDP to uopće nije želio. Ali on je bio zagrebački šerif, a Zoran Milanović kao predsjednik stranke tada je još uvijek bio preslab da Bandića preskoči. Onda je Bandić nastupio na predsjedničkim izborima mimo stranke, pa su ga napokon izbacili. Pa se pokazalo da su za njim ostali dugovi iz ranije izborne kampanje. Nije da se u stranci nije znalo za njih – u raznim situacijama razni ljudi zaduženi za taj problem pokušavali su naći rješenje.

Prema rekonstrukciji do koje se može doći čitajući medije (jer nitko nije spreman govoriti o svemu što zna), sve se svodilo na to da Milanović ni mrtav nije htio odobriti da se toliko veliki novac da bandićevcu Slobodanu Ljubičiću Kikašu, oličenju bandićevštine protiv koje su u tim trenucima bile pokretane prve kaznene prijave i koji je tad već nosio krimen hodajuće korupcije (koja ni do danas nije dokazana ni sankcionirana).

Prema urbanoj legendi iz SDP-a, Slavko Linić tada je kao čelni čovjek poslovodnog odbora SDP-a predlagao određeni modus za isplatu toga duga, ali na kraju se to samo pretvorilo u razlog produbljavanja njihova sukoba, Linićevog i Milanovićevog. Bivši stranački predsjednik nije htio imati posla s Bandićevim sumnjivim tipovima. To je bilo pitanje koncepta, odabrana je taktika da se na sudu dokazuje da Bandićevi dugovi, za koje u stranci ni u trenutku sklapanja ugovora 2009. nitko nije znao, nemaju veze sa strankom. A onda je na vlast ponovo došao HDZ, Bandić održava vladajuću koaliciju u Saboru, a SDP gubi na sudu u drugom stupnju. Dug dostiže skoro 10 milijuna kuna.

Pitanje je, međutim, kako je uopće moglo doći do toga da Bandić potpisuje ugovor o marketinškim troškovima, a da pritom nitko u stranci za to ne zna. I pitanje svih pitanja: kako je vlasnik male lokalne Televizije Sljeme Slobodan Ljubičić mogao imati skoro pet milijuna kuna da otkupi troškove Bandićeve kampanje. Prema pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda, najveća oporbena stranka mora podmiriti troškove kampanje koju je preuzela Ljubičićeva tvrtka. Kakvi su to poslovi u kojima lokalna televizija preuzima tuđe dugove i onda ih utjeruje, s neizvjesnim sudskim epilogom. Tko ima toliki novac, odakle mu i u kojoj mjeri je spreman riskirati za svog prijatelja?

Jednako tako, ako se za ovaj problem u SDP-u znalo, barem na mjestima gdje se trebalo znati kod ljudi povezanih sa stranačkim financijama, nije li bilo na Ibleru nikoga tko bi se zainteresirao na vrijeme za taj slučaj, prijavio ili gonio Bandića, i dokazivao da je Bandić zapravo dužan stranci, a ne obrnuto? Nema li tamo pravnika i financijaša koji bi to uočio?

Nažalost, osim osobnog rejtinga Davora Bernardića, koji je tragično loš, pogotovo nakon propasti kampanje o satiri, ni gotovo ništa drugo u SDP-u ne funkcionira. Na Ibleru kao da sjede braća Trotteri umjesto vrhunskih stručnjaka i političara, a sve se svodi na krvavi rat dviju struja do međusobnog istrebljenja. Ako tako vode stranku, kako bi državu?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka