Poznato je da Arsen Bauk voli retoričke bravure, ali i da isto tako sve mjeri brojkama, jer ima matematički um. Zacijelo je na taj način progovorio i o petoj koloni u Hrvatskoj na obilježavanju obljetnice proboja u Jasenovcu. Nije govorio o kvislinzima, nego o koloni koja je po rednom broju peta. Ali reći za ljude iz SDSS-a da su »peta kolona«, pa bilo i kao vic, izazvat će ozbiljne poremećaje u odnosima SDP-a i SDSS-a na duže staze, to je sigurno.

Bauk je u Saboru obrazlagao da nije u redu da se Jasenovac obilježava odvojenim komemoracijama Vlade, predsjednice, židovskih udruga, antifašista i svih ostalih. I to je više nego točno. Sramotno je da ljudi iz državnog vrha, uključujući i zastupnike oporbe, a naročito Vlade i Pantovčaka ne mogu postići dogovor da zajedno odaju pijetet žrtvama strašnog zločina, jednako kao što je sramotno i da predsjednica države jučer poziva da se tek utvrdi istina o Jasenovcu, kroz formiranje međunarodnog povjerenstva (!), no ni Baukova izjava nije ništa manje nesmotrena.

Prvo, Kolinda Grabar-Kitarović, uz sve uvažavanje prijedloga da i zainteresirana strana iz Srbije sudjeluje u prebrojavanju žrtava, iznosi pritom prijedlog jednog Ivana Zvonimira Čička, osobe politički potpuno pogubljene, bez ikakve veze s današnjom realnom Hrvatskom. Ako joj je Čičak zaista glavni savjetnik, to bi bilo kao da Davor Bernardić za glavnog savjetnika uzme Zdravka Tomca, danas zadrtog desničara i konzervativca. Ljudi koji su izgubili kompas (a ponekad i hlače) ne bi trebali imati nikakvu relevantnost, a kad se na takve poziva šefica države, stvar postaje tragikomična.

S druge strane, Baukova optužba o tome da je oko Jasenovca »problem peta kolona, a to je ona koja je u Jasenovcu, da tako kažem s nama, a u Saboru i Vladi s njima«, ne može se ticati nikog drugog nego SDSS-a, čiji čelnici sa SNV-om i SDP-om zajedno polažu vijence na spomeniku u logoru, a u Saboru podržavaju HDZ-ovu Vladu. Za tako teške riječi bilo bi za očekivati da su stav stranke, no čini se da nije tako: u SDP-u naprosto svatko priča što mu padne na pamet, glavna je doskočica i vic. A hoće li ikad više biti suradnje ili koalicije sa SDSS-om, to nikoga nije briga. No odgovor je jasan: nakon ovoga, teško ili nikako, poznajući sklop razmišljanja Milorada Pupovca.

Tako si je SDP otklonio još jednog mogućeg koalicijskog partnera. Možda je stvar u tome da, kao što čiste IDS ili Glas sa svoje liste suradnika, samo kako im se ne bi utrpali na listu za europske izbore iduće godine na kojoj valjda pola SDP-a planira potražiti spas za sebe dok im stranka kao Titanik tone, jednako tako sada otklanjanju i SDSS. No, vjerojatno je stvar samo u tome da i brojni SDP-ovci, kao i predsjednica države, boluju od sindroma zvanog: ne ubi ih prejaka riječ.

Svatko priča štogod mu padne na pamet za 5 sekundi slave, ili za petu kolonu (stupac) u nekim dnevnim novinama, ili evo u ovom slučaju za prvu kolonu, uvodnik. Malo je tu koga briga za žrtve Jasenovca, samo imperativ dnevnopolitičkog preživljavanja.

Tema Jasenovca trebala bi ipak imati malo ozbiljniji tretman nego da se bilo tko šali s njom.