Odlukom o tome da krene u donošenje tzv. lex LNG-a, kako su mediji već popularno krstili takav zakon, a koji bi dopustio i ubrzao izdavanje dozvola za gradnju plutajućeg terminala kod Omišlja, Vlada će u potpunosti ignorirati stav regionalne vlasti. Iako je premijer Plenković sklon donositi posebne zakone, primjerice lex Agrokor ili lex šerif kojim je bio uvažio cijeli niz specifičnosti u sustavu lokalne samouprave, odlukom da krene u donošenje lex LNG-a definitivno je zalijepio pljusku regionalnoj vlasti Primorsko-goranske županije.

Ne ulazeći u geostratešku važnost projekta, pojedinačne interese velikih sila oko tog projekta, kao i samih investitora, Plenkovićeva Vlada odlučila je otvoreno suspendirati stav jednog regionalnog parlamenta. Riječ o stavu Skupštine PGŽ-e koja se nedavno jednoglasno usprotivila gradnji plutajućeg LNG-a, a još je eksplicitnija u tome bila matična Općina Omišalj. U regionalnom parlamentu svi su, osim nekoliko suzdržanih Mostovih glasova, bili protiv plutajućeg LNG-a.
Iako su ispočetka HDZ-ovi vijećnici branili politiku Vlade, na kraju su se priklonili većini koja je tvrdila da bi plutajući terminal ne samo utjecao na more i zrak na Kvarneru nego i nagrdio turistički ipak prepoznatljivu i važnu hrvatsku destinaciju. Radi se o terminalu za obradu plina na brodovima dugačkim oko 300 metara i visokim kao 17-katni neboderi, pri čemu su u procesu obrade uvijek uključena barem dva takva broda, jedan kao transfer i drugi kao pogon za preradu. Skupština je takav negativni stav donijela prije nešto više od mjesec dana, a najave Vlade o donošenju lex LNG-a pokazuju da više neće biti nikakvih razgovora na tu temu s lokalnim i regionalnim vlastima. Ili se barem sada tako čini.

Doduše treba pošteno reći da je ranija Skupština podržavala projekt LNG, no tada je bila riječ o ukopanom terminalu na kopnu. Treba reći i da je Hrvatska za projekt dobila već oko sto milijuna eura bespovratnih sredstava, i da bi bilo bezglavo odustajati od projekta koji je odavno proglašen strateškim i koji će Hrvatsku staviti na kartu značajnijih energetskih točaka nego je bila dosad. Vlada sigurno ne može odustati od projekta za koji ima podršku nekih od većih zapadnih sila, i na kojem je i predsjednica Republike višekratno van granica Hrvatske lobirala i javno govorila. Ali – potpuno ignorirati stav lokalne zajednice? U 21. stoljeću i civilnom društvu?
Naravno, uvijek se sve svodi na novac, i u tom smislu Vlada upravo kroz spomenuti budući zakon može dobiti priliku za popravni ispit u odnosu na Omišljane i građane ove regije. Ako naknade za lokalnu zajednicu prestanu biti na razini dosad ponuđenog sitniša, ako se velike sustave poput HEP-a prisili da prijeđu na plin, ako se investitore u turizam na Krku natjera da koriste plin kao svoj osnovni energent, ako na gradnji i radu terminala budu radile hrvatske tvtke i radnici, tada će Vlada popravni ispit uspješno položiti. No, ako se sve završi samo na ignoriranju lokalne zajednice i vrlo opipljivih interesa lokalnog stanovništva i gospodarstva, tada projekt itekako mora na dodatnu javnu raspravu i suočavanje sa željama ovdašnjih stanovnika. Oni su već prošli previše koksara, rafinerija i naftovoda da ih se ne bi pošteno obeštetilo.