Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 28° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Komentar Tihane Tomičić

Komentar Jednom Stier, uvijek Stier

Davor Ivo Stier, Foto: D. JELINEK
Davor Ivo Stier, Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 17. ožujak 2018. u 16:13 2018-03-17T16:13:19+01:00

Niti je prosječan Hrvat odrastao na bajkama suradnika Maksa Luburića, niti bi glasao za Krpinu, niti je toliko zatucan da to što je vjernik znači da ne može podržati državnu politiku koja će pomagati ženama žrtvama nasilja. Ta je računica potpuno pogrešna, ali se iz Argentine to vjerojatno ne vidi dovoljno dobro.

Izgleda da Davor Ivo Stier ima sindrom da pošto-poto uvijek mora predvoditi neki trend – svejedno koji. Najprije je bio savjetnik Jadranke Kosor kad je HDZ počeo mijenjati lice nakon Sanaderove ere; potom je bio najbolji Plenkovićev prijatelj i, po općoj slici koju je u medijima stvorio o sebi, onaj koji ga je instalirao na čelo HDZ-a; onda je jednako tako dao ostavku Plenkoviću kad se ovaj odrekao (poluklerikalnoga) Mosta prošloga ljeta, da bi sada odjednom bio novi-stari desni ideolog i glavni protivnik Istanbulske konvencije. Čini se da Stieru ništa drugo nije bitno nego da ga se uslikava i citira. O čemu, manje je važno.

Jer, kad malo proanaliziramo taj politički slalom koji Stier vozi u HDZ-u, vidimo da je od glavnog reformatora u procesu demokratizacije HDZ-a, sada odjednom opet postao zastupnik desne i klerikalne Hrvatske. To baš nije dosljedno, ali Stieru to kao da nije bitno. Njemu je bitno da piše otvorena pisma, da je u medijima i naslovnicama u glavnoj ulozi. I dok je cijelo vrijeme bio na putu progresa od djeteta zadojene desničarske dijaspore k modernom demokratu i antifašistu, Stier sada radi veliki korak unatrag.

Odjednom, opet je na pozicijama koje podržavaju notorni Glasnović ili Bruna Esih. Otvara se pitanje zbog čega je čovjek koji se borio za odlazak Tomislava Karamarka sa čela HDZ-a i za promociju modernijeg i europskijeg Plenkovića sada odjednom opet na istim pozicijama s tim istim Karamarkom. Obojica sad zajedno pušu u rog najžešćih protivnika Istanbulske konvencije. Zašto je odustao od svega dobroga što je promovirao? Zašto je u tom strašnom času napustio svog prijatelja Plenkovića i okrenuo mu leđa, te danas uz Milijana Brkića čini okosnicu unutarstranačke desničarske bune protiv predsjednika HDZ-a? Što mu se to dogodilo?

Ništa. Nije mu se dogodilo ništa. Jednom Stier, uvijek Stier. Čovjek odgojen u obitelji u kojoj mu je djed bio ustaški pukovnik i među najviše pozicioniranim ustaškim dužnosnicima, vjerojatno teško može promijeniti svoj habitus. Moguće je da su priče o demokratizaciji HDZ-a bile tek paravan za njegovu ambiciju da sudjeluje u vođenju HDZ-a, da su bile populističko sredstvo osvajanja vodećih pozicija u stranci, a da je njegova ideologija uvijek zapravo ostala na onome što je slušao u svom domu u kojem je odrastao u dijaspori, »gdje su nakon Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati upravo u Argentini tražili i našli prostor slobode u kojem su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda i domovine«, kako je rekla predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. To je naravno teško sa sigurnošću tvrditi, ali je moguće.

Naravno, nije Stier jedini koji sada želi zastupati onih 80 posto katolika u Hrvatskoj koji su, navodno, protiv Konvencije. Uskrsnuo je i Drago Krpina, a to je znak da je situacija ozbiljna.

No, naravno, istina je samo jedna: svi oni debelo podcjenjuju i građane Hrvatske i birače HDZ-a. Čak i da je 80 posto stanovnika Hrvatske zaista katoličke vjere, zašto bi to značilo da su svi oni protiv Konvencije? Niti je prosječan Hrvat odrastao na bajkama suradnika Maksa Luburića, niti bi glasao za Krpinu, niti je toliko zatucan da to što je vjernik znači da ne može podržati državnu politiku koja će pomagati ženama žrtvama nasilja. Ta je računica potpuno pogrešna, ali se iz Argentine to vjerojatno ne vidi dovoljno dobro.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka