Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
26. rujna 2018.
Politika na trapezu Tihane Tomičić

Komentar Je li Plenković Pale sam na svijetu?

Foto Patrik Maček / PIXSELL
Foto Patrik Maček / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 22. veljača 2018. u 14:52 2018-02-22T14:52:25+01:00

Može li on u ovoj situaciji više računati na dovoljan broj ruku, to je ključno pitanje, jer Agrokor mu je omča oko vrata od prvog trenutka kad se dogodio

U »talačkoj krizi« u kojoj se nakon Ramljakove ostavke našao ne samo premijer Andrej Plenković i njegova Vlada, nego praktički i cijela hrvatska javnost, nekoliko je stvari sinoć postalo jasno.

Prvo, premijer Plenković je Pale sam na svijetu, i to Pale bez plana B. Realnost je da su ga svi potencijalni kandidati za nasljednika Ante Ramljaka na mjestu izvanrednog upravitelja Agrokora jučer tijekom dana odbili. Nitko ni za 70.000 kuna mjesečno ne želi tu kost u svom grlu, a spominjao se cijeli niz zvučnih imena. Pritom, pozivajući se na etičke razloge i želeći izbjeći sukob interesa Ramljakovih konzultanata, Plenković je pristao uvažiti pritisak javnosti i, jasno je, zamolio Ramljaka da ode, odnosno nađeno je najelegantnije rješenje kroz njegovu vlastitu ostavku. No, premijer je, čini se, razmišljao vrlo kratkoročno: nije imao gotov plan B. A to nije prvi put: i kad je tajnicu Vlade zamolio da napiše razrješenje triju Mostovih ministara, jednako je impulzivno razmišljao. Prvo je otkantao Most, tek je onda tražio zamjenu (i našao je u Sauchi, no comment).

Drugo, u toj »talačkoj krizi«, njegova podrška potpredsjednici Martini Dalić, tvrdi, ostaje neupitna. No, ovdje se ne radi o tome da Plenković podržava Martinu Dalić, nego obrnuto, o tome da njegova sudbina ovisi o njoj. Pozicija joj je, zbog mreže koju ima i činjenice da je Plenković došao iz Bruxellesa i MVEP-a, a ne iz privrede, praktički snažnija od njegove. Barem je takav dojam. A to je za Plenkovića loše. Jer premijer mora biti taj koji upravlja procesima i drži sve konce u rukama. Ako tu percepciju hitno ne promijeni, bit će u još većem problemu. Zato riječ rekonstrukcija sada nikako nije na dnevnom redu.

Treće, sve ovo postavlja i pitanje stabilnosti Plenkovićeve većine u Saboru. Može li on u ovoj situaciji više računati na dovoljan broj ruku, to je ključno pitanje, jer Agrokor mu je omča oko vrata od prvog trenutka kad se dogodio. To je razlog zašto ovoga tjedna nema zasjedanja Sabora. Izbjegnuta je neugodnost oporbenog propitkivanja i koalicijskog kolebanja.

No, četvrto, nije za Plenkovića ipak sve tako crno. On nije paničar i uz to igra na kartu partnerstva s kreditorima i dobavljačima Agrokora. Neće imenovati novog izvanrednog povjerenika sam. Osigurat će si bokove na način da i bankama i vjerovnicima novi upravitelj bude prihvatljiv, i što je najvažnije da se proces postizanja nagodbe nastavi točno tamo gdje je stao, dakle bez vraćanja na 10. travnja prošle godine. Sve što je dosad dogovoreno, on planira nastaviti poštovati, a to je dobro koliko za njega, toliko i za same tvrtke i zaposlene u koncernu. Stoga se ne može reći da baš nema pojma što radi.

Ali, peto, tu je i kvaka 22: nakon svega ispada da su SDP i Davor Bernardić bili u pravu. Sumnje u Ramljakove konzultante, u namjere Knighthead fonda, uz kritiku sramotno visokih honorara, pokazale su se ključnima da Ramljak ode. Zato se Plenković mora upitati: je li napokon nasuprot sebe ipak dobio oporbu? Ubuduće će ipak i o tome morati početi brinuti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka