Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 6
Sutra: 20° 20° 6
22. rujna 2019.
Politika na trapezu Tihane Tomičić

Ecce homo!

Zoran Milanović, Foto: D. JELINEK
Zoran Milanović, Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 28. prosinac 2011. u 15:28 2011-12-28T15:28:16+01:00

Milanović je doista nov čovjek, i nizom svojih, nekad i javnosti posve nevidljivih, a time i mudrijih poteza, pokazuje da je dorastao ne samo izbornoj pobjedi nego i državničkoj politici koja se od njega sada očekuje

Cijeli dan trajala je sjednica Sabora na kojoj se izglasavala podrška novoj vladi Zorana Milanovića. Primopredaja je obavljena tek predvečer, i kuloari su imali dovoljno vremena da se pozabave komentarima na račun Milanovićeva preuzimanja vlasti. »Zoran je baš sretan, lebdi, očito je ostvario svoje snove«, bio je komentar većine prisutnih, čak i onih iz oporbe, HDZ-ovaca kojima je izborni poraz napokon »sjeo« i 19 dana nakon izbora mogli su realno sagledati svoju objektivnu oporbenu situaciju.

A mogao se čuti i drugi komentar: »Sad se vidi da je možda i bolje da SDP 2007. nije dobio izbore. Trebalo je vremena da Zoran sazrije, i sada je pobjeda punokrvna i zrela«.

To je zapravo bio komentar većine SDP-ovaca, nakon Milanovićeva inauguracijskog govora, koji je ocijenjen državničkim, suverenim i čvrstim. Očito, u ušima i sjećanju ne samo hrvatske javnosti, nego i samih Milanovićevih kolega, pa i nekih sasvim bliskih, još uvijek su žive scene koje su, kao neprikladne, obilježile početak Milanovićeve karijere. Brutalno iskren, Milanović je znao naglas reći što je mislio: i da neke novine ništa ne valjaju, i da su neki intelektualci salonski šminkeri, i da su neki europski činovnici mali miševi i slično, zbog čega ga se smatralo bahatim, a najviše mu je zamjereno što na izborima 2007. nije znao sklopiti koalicijski savez koji će ga dovesti do pobjede, kao što tada nakon izbora nije uspio niti okupiti postizborni savez koji bi mu omogućio formiranje vlade.

No, danas je sve drugačije. Milanović je doista nov čovjek, i nizom svojih, nekad i javnosti posve nevidljivih, a time i mudrijih poteza, pokazuje da je dorastao ne samo izbornoj pobjedi nego i državničkoj politici koja se od njega sada očekuje. Primjerice, Milanović je dogovor s manjinskim zastupnicima odigrao vrhunski, pridobivši ih na svoju stranu još u vrijeme pisanja predizbornoga programa Kukuriku koalicije.

Jednako je tako odradio i europske i druge vanjskopolitičke faktore, koji su mu podršku došli dati još u izbornoj noći. Svoju vladu posložio je politički, ali i s vrlo mnogo autoriteta: jedan primjer, ministra rada i mirovina Miranda Mrsića, pokazuje da se novi premijer neće dati zezati. Mrsić je mjesecima slovio za kandidata Ive Josipovića za resor obrane, i kao takav se i sam rado plasirao u javnosti.

No, Milanović je znao reći da unatoč tom javnom pritisku, pa i Pantovčaka, ne namjerava obranu dati Mrsiću. Imao je s njim druge planove – na kraju mu je izručio vjerojatno jedan od potencijalno najneugodnijih resora, u kojem se može očekivati najviše javnih prosvjednika i napornih socijalnih pregovora. Ako je Mrsić doista želio u vladu, dobio je što je htio, ali na teži način. A ako mu nije drago, neka se žali Josipoviću.

Na koncu konca, Milanović je svoju zrelost za vođenje nove vlade najviše pokazao kroz najvažniji, strateški potez – formiranje Kukuriku koalicije s HNS-om te IDS-om i HSU-om, još u ljeto 2009. godine. To je bio ključni trenutak, u kojem je postalo jasno da Milanović više ništa neće prepuštati slučaju – ni izbornu matematiku, ni kadrove oko sebe, na kraju ni izbornu kampanju koja je bila odmjerena, mudra i lišena prazne političke logoreje.

Kako budu odmicali dani rada Milanovićeve ekipe u Banskim dvorima, tako će njemu popularnost rasti, barem u prvo vrijeme, slično kao što se dogodilo i s predsjednikom Josipovićem. Hrvatska javnost tek upoznaje svog premijera Milanovića, i bit će ugodno iznenađena onim što će vidjeti, a naročito ako život običnog čovjeka kroz godinu ili dvije postane i realno bolji.

I dvostruko naročito ako uopće više i bude potrebe za usporedbama s onima koji su već bivši, kao što je Jadranka Kosor, koja i nakon svega ne samo da želi biti potpredsjednica Sabora, šefica kluba zastupnika HDZ-a, naravno i dalje šefica stranke, nego i predsjednica saborskog Antikorupcijskog vijeća. Jer, s njom na čelu to tijelo prestat će imati smisao, kao što je i daljnji ostanak HDZ-a na čelu države bio izgubio svaki rezon, već odavno.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.