Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1
Sutra: 7° 7° 1
20. studenoga 2018.
'Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna Zašto se predsjednica okomila na Bosnu?

Zašto se predsjednica okomila na Bosnu?
Zašto se predsjednica okomila na Bosnu?
Autor:
Objavljeno: 10. rujan 2017. u 16:01 2017-09-10T16:01:00+02:00

Pravo pitanje koje valja postaviti jeste: zbog čega hrvatski »uglednici« i dužnosnici, odnosno dužnosnice žele pogoršati odnose s BiH i zbog čega ih zaoštravaju baš na temi terorizma. O razlozima možemo samo nagađati, ali ne bi bilo pametno zaboraviti da Haaški sud na jesen donosi odluku o potvrđivanju ili odbacivanju nepravomoćne presude herceg-bosanskoj šestorci, u kojoj se prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, a s njime i Hrvatsku, stavlja u ulogu sudionika zločinačkog poduhvata u susjednoj zemlji.

Iz nejasnog razloga, predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović već duže vrijeme čini sve kako bi izgradila što čvršće lošesusjedske odnose s Bosnom i Hercegovinom. Imajući u vidu njezine izjave o BiH, odnosno reakcije koje na adresu Kolinde Grabar Kitarović stižu iz Sarajeva, ova skandalozna vanjskopolitička inicijativa u potpunosti je uspjela. Hrvatska i BiH su danas u priličnoj zavadi.

Počelo je u prosincu 2016. godine, kad je hrvatska predsjednica ustvrdila da se nekoliko tisuća boraca takozvane Islamske države vraća s bliskoistočnih ratišta u BiH. U isto vrijeme, Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić objavio je da se u susjednu zemlju vratilo tek 60 od par stotina ljudi koji su bili na stranim ratištima. Predsjednica je brzo reterirala. Nećemo se, rekla je, »prepucavati preko medija i oko brojeva«.

– Ovo su preozbiljne teme za sigurnost Hrvatske i BiH. Dovoljna je jedna osoba da napravi problem – ustvrdila je predsjednica.

Tisuće osoba svele su se tako u trenutku na jednu osobu, jer »ovo su preozbiljne teme« i »nećemo se preko medija prepucavati oko brojeva«. Prepucavanje je opet nastavila, pogađate, hrvatska predsjednica.

U ožujku ove godine, na skupu pod imenom »Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji evropskih vrijednosti?«, ustvrdila da u susjednoj zemlji raste broj ekstremističkih grupa, dodajući da je Hrvatska spremna pomoći BiH u borbi protiv terorizma. Napokon, ovog mjeseca iz Ureda predsjednice »provjerenim medijima« dilali su informaciju da u BiH djeluje »između 5.000 i 10.000 ljudi bliskih selefijama, za koje se može reći da su radikali zadojeni islamskim fundamentalizmom«. Da stvar bude dramatičnija, opisane fundamentaliste pozicionirali su na granicu s Hrvatskom, oko Velike Kladuše i Bihaća.

Šlag na tortu pogoršavanja odnosa sa susjednom zemljom stavio je Miroslav Tuđman. Ovo što se sada događa po Europi, rekao je, to se događalo u BiH devedesetih godina. Ni manje ni više, izjavio je da je rat u Bosni bio »začetak današnjeg islamskog terorizma«.

– Počinjeno je čak pedesetak ritualnih odsijecanja glave. Brigade Armije BiH koje su nosile naziv ‘muslimanske’ imale su arapske oznake, išli su u bitke s pokličem Allah-u-ekber. Činjenica je da su od ranih 90-ih, i prije nego što je izbio rat, u BiH počeli dolaziti mudžahedini, i to na poziv samog Alije Izetbegovića – rekao je Tuđman.

Kad je Tuđman mlađi u pitanju, potpuno je jasno zbog čega on govori to što govori. »Islamski terorizam« njemu je došao kao kec na desetku za skidanja ljage s uspomene na svoga oca, Franju Tuđmana. Ako je '90-ih u Bosni začet islamski terorizam, onda je Tuđman borac protiv takozvanog »islamskog terorizma«. Heroj, a ne zločinac.

U tom slučaju i uloga Hrvatske, zamišlja Tuđman mlađi, bila bi plemenita i neosporna, kao što to, svi se dobro sjećamo, nije bila. Čisto zbog igre, na ovom mjestu podsjetimo da su svi mudžahedini koji su ratovali u Bosni, a njih je bilo na stotine, u susjednu državu ušli preko hrvatskog teritorija. U to vrijeme šef jedne od sigurnosnih službi bio je upravo Tuđman. Bez blagoslova Hrvatske, bez da je Hrvatska zažmirila na jedno oko, strani borci u BiH ne bi mogli ući. Znači li to da je Hrvatska bila jedan od ključnih faktora u razvoju današnjeg, kako ga Miroslav Tuđman naziva, »islamskog terorizma« u Europi?

Ali pustimo igre i igrice. Pravo pitanje koje valja postaviti jeste: zbog čega hrvatski »uglednici« i dužnosnici, odnosno dužnosnice žele pogoršati odnose s BiH i zbog čega ih zaoštravaju baš na temi terorizma. O razlozima možemo samo nagađati, ali ne bi bilo pametno zaboraviti da Haaški sud na jesen donosi odluku o potvrđivanju ili odbacivanju nepravomoćne presude herceg-bosanskoj šestorci, u kojoj se prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, a s njime i Hrvatsku, stavlja u ulogu sudionika zločinačkog poduhvata u susjednoj zemlji.

Želi li predsjednica, »gurajući« temu na koju je današnji svijet naročito osjetljiv, utjecati na konačnu presudu, odnosno gurnuti u drugi plan ono što u toj presudi stoji? Drugog razloga, naročito kad je u pitanju predsjednica države, ne vidimo. A stanje na terenu takvo je da ovakvom retorikom upravo Kolinda Grabar Kitarović izvozi ekstremizam. Nacionalistički ekstremizam.

Takva retorika ide na ruku politici Dragana Čovića, iznimno bliskog Kolindinog partnera. Politika je to nastupajuće suradnje s Miloradom Dodikom, a protiv bošnjačke komponente u BiH. Tako se ponovo vraćamo na pozicije iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Najveće žrtve ove politike na kraju će opet biti Hrvati iz BiH, naročito bosanski Hrvati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka