Vrijeme za aktivizam / Novi list
Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 23° 28° 1
15. kolovoza 2018.
'Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna Vrijeme za aktivizam

Vrijeme za aktivizam
Vrijeme za aktivizam
Autor:
Objavljeno: 13. listopad 2013. u 8:40 2013-10-13T08:40:02+02:00

O aktivizmu razumnih, između ostalog, ovisi kako će Hrvatska sutra izgledati. O njihovom aktivizmu, između ostalog, ovisi hoće li radnik znati što mu se sprema s novim izmjenama Zakona o radu

Kad nekakva budala razbije ploču s dvojezičnim, ćirilično-latiničnim napisom na državnoj instituciji - to je vijest za prve stranice novina.

Kad Belgijanci kažu da Luka Modrić nije tako dobar igrač kakvim ga u svijetu nogometa smatraju - i to je vijest za prve stranice dnevnih novina. O takvim stvarima raspravlja se na forumima, na ulicama, po birtijama i kućnim dvorištima. Kad se mijenja Zakon o radu - o tome na ulici ne raspravlja gotovo nitko, iako o izmjenama tog zakona ovisi naša buduća egzistencija, naši uvjeti rada i zapošljavanja. Fascinantna je činjenica da široka javnost u ovoj zemlji za žučne i manje žučne rasprave nepogrešivo bira potpuno banalne i redikulozne teme, dok u isto vrijeme one najvažnije teme propušta kao da i ne postoje.

Ovog tjedna bavili smo se pravima agencijskih radnika, odnosno prikupljali njihova iskustva na radnim mjestima. U jednom trenutku radnike smo pitali znaju li išta o predstojećim izmjenama Zakona o radu, o raspravama i pregovorima koje na ovu temu vode poslodavci, sindikati i resorno ministarstvo. Nitko nije znao ništa. Naprosto, ljudi su neinformirani. Ako kupuju novine - kupuju mali format koji uglavnom nudi najbanalnije informacije. Ako gledaju televiziju - ne gledaju sadržaje koji nude teške teme poput izmjena Zakona o radu. Ako slušaju radio - slušaju lošu muziku. Ako surfaju po portalima, uglavnom, da prostite, gledaju sise i guzice. Ako čitaju knjige... Dobro, nećemo pretjerivati.

  U takvim okolnostima ne treba nas čuditi ništa što se događa u našoj močvari. Ne treba nas čuditi što šira javnost nije prepoznala da su bukači što razbijaju dvojezične ploče na kršenje zakona potaknuti od strane političkih drugorazrednika u posjedu nezajažljive ambicije da postanu politički prvaci. U takvim okolnostima ne treba nas čuditi da široka javnost stranku Zorana Milanovića još uvijek smatra socijaldemokratskom, iako taj SDP od svog dolaska na vlast nije potegao niti jedan jedini potez koji bi ga mogao uistinu legitimirati kao socijaldemokratsku stranku.

  Razgovarajući s radnicima zaposlenim preko agencija za zapošljavanje po glavi nam se neprestano motalo pitanje: Kako informirati ljude o važnosti predstojećih izmjena Zakona o radu? Odgovor nismo dokučili. U razgovoru s agencijskim radnicima učinilo nam se da rasprava o izmjenama prevažnog zakona u široj javnosti zapravo i ne postoji. Učinilo nam se da će taj zakon proći lišo makar milijardu puta u novinama napisali kako sve ukazuje da će ići na štetu radnika, odnosno na štetu većine ljudi u ovoj zemlji. O tom zakonu brinut ćemo sutra, kad bude donesen, kad shvatimo da nas poslodavac može upregnuti i šutnuti kako i kad poželi.

  Mediji očito ne uspijevaju ispuniti svoj zadatak. Dijelom su tome krivi brojni i brojne čitatelji(ce), slušatelji(ce) i gledatelji(ce) koji/e nepogrešivo biraju banalnosti. Većim dijelom odgovornost leži na medijima, koji banalnosti nude kao udarni sadržaj, zbog čega su izgubili kredibilitet, a zatim i interes čitatelja/ica, slušatelja/ica i gledatelja/ica. Dio posla na informiranju radnika trebali su napraviti sindikati, ali i sindikate radnici tretiraju kao mjesto uhljebljenja. Za to su prvenstveno zaslužne sindikalne središnjice, čiji čelnici u strahu za zauzete pozicije guše dobre inicijative s dna sindikalne piramide. I u sindikalnim središnjicama i u medijima postoje časne iznimke, ali te iznimke za ispravljanje krivih drina nemaju dovoljno snage.

  Ipak, u svakom tunelu nazire se poneko svjetlo. Nama se ukazalo u vidu platforme koju su napravili mali sindikati i nevladine udruge što se zalažu protiv monetizacije hrvatskih autocesta. Njihov prvi potez bio je zahtjev da se objavi studija koja o govori o detaljima predmetne monetizaciji. Ne ulazeći u (ne)opravdanost Vladinih namjera s autocestama, valja nam primijetiti da je iznimno vrijedno i nužno da se društvene snage koje predstavljaju iznimke od pravila močvare udruže i pokušaju nešto napraviti. Vladi Zorana Milanovića ovakve inicijative nisu drage, ali što ima loše u činjenici da spomenuta platforma udruga i aktivnih sindikata zahtijeva potpunu transparentnost posla u koji država želi ući s koncesionarima?

Takve platforme više su nego dobro došle i one bi mogle biti dio rješenja za problem neinformiranosti. Država bi ih morala uzeti za saveznike, a ne doživljavati ih kao protivnike, baš kao što bi za saveznike morala uzeti i ozbiljne, kritički nastrojene medije. Na žalost, u Milanovićevoj Vladi očito nema kapaciteta da se takva stvar uzme u mozak. Međutim, kapaciteta bi moralo biti kod razumnih ljudi koji ne ovise o volji ljudi na vlasti. O aktivizmu razumnih, između ostalog, ovisi kako će Hrvatska sutra izgledati. O njihovom aktivizmu, između ostalog, ovisi hoće li radnik znati što mu se sprema s novim izmjenama Zakona o radu. Zato, budite aktivni.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka