Prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije od četvrtka obilježen je »volovskim performanceom« vremešnog Vodičanina Josipa Mateše, zvanoga Jole Bumba, narodnog umjetnika koji je prošle godine u svome malome mistu primio nagradu za životno djelo.

Bumbina pučka umjetnost do sada je podrazumijevala različite domoljubne instalacije, kao što je instalacija lutke s likom Ante Gotovine na mjestu jednoga od sveta tri kralja ili kao što je najveća replika Višeslavove krstionice na svijetu (ni Kinezi nemaju veću!), koju je napravio u svom vrtu. Fotografija Jole Bumbe upregnutog u volovski jaram proširila se internetom poput srpanjskog požara i izazvala različite reakcije, od onih primitivnih, koje su Joli isporučile svakakve pogrdne riječi i smjestili ga u korpus zaostalih i potrebitih do onih vulgarnih i opscenih, koje su u obliku Bumbinog jarma oko vrata prepoznale prve adolescentske crteže ženskog spolnog organa. Upregnut u jaram koji nalikuje vagini, stajao je Jole Bumba u prvome redu splitskog prosvjeda, a fotografi su se tiskali ispred njega, želeći ovjekovječiti starijeg čovjeka sa šibenskom kapom na glavi u otporu rodnoj ideologiji.

Josip Mateša zvani Jole Bumba bio je prava slika splitskog prosvjeda. Na splitsku rivu, posljednjih desetljeća jedno od mitskih poprišta iskazivanja onoga što se u Hrvatskoj naziva domoljubljem, a u što ide i narodna beatifikacija domaćih ratnih zločinaca poput Mirka Norca, narod je stigao uglavnom slijep od neznanja, po naputku što ga je s oltara diljem vjerničke naše isporučilo ništa informiranije svećenstvo. Da si im svima zajedno ponudio nagradnu igru s osiguranim vječnim životom u raju kao prvom nagradom, teško da bi netko na tom skupu od četiri do pet tisuća ljudi netko dao i približno točnu definiciju roda ili uvjerljivo objasnio što bi bila ta rodna ideologija o kojoj je fra Litre Puvalo govorio na nedjeljnoj misi.

Narodnome umjetniku i dobitniku nagrade za životno djelo destinacije Vodice jaram oko vrata stavila je mater Crkva, koja ga je pozvala na prosvjed protiv Istanbulske konvencije. Prema anketama koje smo imali priliku vidjeti poslije skupa, na pitanja o razlozima okupljanja, odnosno o šteti koju bi navodno Istanbulska konvencija trebala imala nanijeti hrvatskome društvu i svakome od nas posebno, ispitanici su odgovarali nemušto, zazivajući u svojim odgovorima oca, sina i duha svetog, sve anđele i svete. Više nego dovoljno da bi čovjek shvatio s kojeg su se izvora napili mudrosti.

Da ne bi bilo zabune, skupu su se pridružili i brojni svećenici u mantijama, mladi franjevci koji su veselo skakutali i mahali zastavama, podcikujući na tekstove pjesme Jure Stublića: »Za svoj narod i za tebe / morao sam umrijeti«. Umiranje za narod stari je fetiš Crkve u Hrvata, koja pogibiju za zastavu i grb već godinama prikazuje kao zrcalnu sliku Kristovog raspeća.

Crkva u Hrvata, urešena grubim tkanjem ekstremnoga nacionalizma, otvoreno se tako upustila u političku borbu, koristeći Bibliju kao neprobojni prsluk. Biskupi su se priklonili Karamarkovom HDZ-u, kojeg vatreno podržavaju klerikalne udruge ispale iz krila hrvatskog ogranka Opusa Dei. U Istanbulskoj konvenciji ova politička struja vidjela je priliku da potkreše krila »briselskome dečku«, što je pogrdan izraz kojim u pouzdanom i saučesničkom okruženju Karamarkovi kadrovi časte predsjednika svoje stranke. Miro Kovač, Milijan Brkić i drugi poželjeli su pokazati Plenkoviću zube, vjerujući da će u svakom trenutku, bude li potrebno, to keženje moći prikazati kao smješak.

Taj facijalni manevar svakako će im trebati, budući da su se, zajedno s biskupima, ovog puta malo prebrojali, jer nisu baš svi vjernici spremni bespogovorno povjerovati u svaku bedastoću koja im se isporuči s oltara na nedjeljnoj misi pa je splitski skup pokazao da biskupi i ekstremni nacionalisti nemaju baš takvu snagu kakvu bi voljeli imati. U svakom slučaju, snaga im je nedovoljna da bi srušili Vladu ili barem znatnije destabilizirali poziciju predsjednika stranke koja ih je, smatraju, po pitanju Istanbulske konvencije duboko iznevjerila.

Josip Mateša zvani Jole Bumba bio je u četvrtak dobar vojnik majke Crkve, ali bitka je izgubljena (što, dakako, ne znači da je izgubljen i rat). Ova činjenica, da je Crkva ušla u otvoren sukob s HDZ-om i izgubila najveća je pobjeda hrvatskoga društva. Konačnu pobjedu društva označit će trenutak kad i Jole Bumba skine jaram.