Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 4n
Sutra: 13° 13° 4n
13. studenoga 2018.
'Ladovina Ladislava Tomičića

kolumna Sve otišlo u tri lijepe materine

Sve otišlo u tri lijepe materine
Sve otišlo u tri lijepe materine
Autor:
Objavljeno: 27. kolovoz 2017. u 8:45 2017-08-27T08:45:00+02:00

Općinsko vijeće otoka Šolte prije par dana dalo je reprezentativan prilog tezi o demokraciji u Hrvatskoj kao vladavini političke kaste, gdje se interes javnosti za rad izabranih narodnih predstavnika, odnosno za funkcioniranje lokalnih i širih zajednica naprosto - ne trpi. Predsjednik Općinskog vijeća Šolte Ante Ruić, naime, zainteresiranu javnost izbacio je s tematske sjednice o odlagalištu otpada »Borovik«, na kojoj se, između ostalog, razgovaralo i planiralo i o zbrinjavanju te recikliranju otpada. Među izbačenima se našla i Maja Jurišić, predstavnica Pokreta otoka, udruge koja nastoji raditi na podizanju standarda otočnih stanovnika, ali i par zainteresiranih stanovnika Šolte. Nešto kasnije nadovezat ćemo se na činjenicu da je vijest o postupku predsjednika Općinskog vijeća Šolte poslana na adrese mnogih redakcija, da bi bila objavljena - koliko se može zaključiti pretragom na tražilicama - samo na adresi marginalnog portala dalmacijadanas.hr.

Da je praksa političkih sustava cijelog razvijenog zapadnog svijeta jedna velika sjednica Općinskog vijeća Šolte, na kojoj zainteresirana javnost nije dobrodošla, moglo bi se elaborirati nadugo i naširoko. Na toj svjetskoj sjednici donose se odluke o pokretanju ratova, o masovnom sijanju smrti u pojedinim dijelovima svijeta, naročito onima bogatim naftom, prirodnim plinom ili traženim rudnim blagom poput koltana, o mjerama štednje i stezanja remena, o reformama koje rezulltiraju bogaćenjem bogatih i siromašenjem siromašnih...

S vremena na vrijeme, kao nedavno u Hamburgu, zainteresirana javnost pokuša podsjetiti da i ona postoji, što redovito rezultira policijskim kordonima, vodenim topovima, kamenicama, zapaljenim automobilima i sličnim manifestacijama sile i nezadovoljstva.
O istoj takvoj praksi u Hrvatskoj najbolje svjedoče javne rasprave organizirane reda radi, na državnoj, a posebno na lokalnim razinama, gdje glas zainteresirane javnosti vrijedni točno onoliko koliko vrijedi i blejanje ovaca u dvorištu klaonice. Slučaj koji se dogodio na Šolti stoga je pametnije prihvatiti kao ogoljeni izraz političke i društvene realnosti, nego kao izolirani incident u produkciji tamo nekog načelnika općine, koji je na četiri godine u svojoj lokalnoj zajednici uspio uhvatiti boga za bradu. Naprosto, stanje fakata je takvo da glas prosječnog birača vrijedi samo u danu izlaska na biralište, nakon što ga zamijese marketinški stručnjaci, politički manipulatori i mediji stavljeni u funkciju održavanja postojećeg stanja ili je možda adekvatnije reći - sranja.

A upravo mediji, opjevana »sedma sila« i »četvrta grana vlasti«, trebali bi biti jedna od najvećih brana političkoj, odnosno sistemskoj samovolji, koja iz odlučivanja isključuje zainteresiranu javnost, tretirajući je kako šinteri tretiraju ulične pse. Ta brana, na žalost, odavno je srušena i nikome ne pada na pamet poraditi na tome da ona opet profunkcionira. Sve će to regulirati zakon tržišta, rekli bi ekonomski liberali, zagovornici društvene džungle u kojoj grabi tko koliko i tko od koga stigne. Zakoni tržišta, kao što vidimo, na medijsku scenu djelovali su tako da vijest sa Šolte ne nalazi puta niti do najmarginalnijih pozicija u novinama, na komercijalnim portalima i informativnim televizijskim i radijskim programima. Javna sredstva priopćavanja odavno su uškopljena i stavljena pod kontrolu, dok komercijalni mediji slijede poslovnu filozofiju koja kaže da na tržištu opstaju samo oni koji u u stanju proizvesti najviše bijesa, zapanjenosti, spektakla i trivijalnosti.

Ozbiljan sadržaj, od kojeg bi društvo moglo imati koristi, minulog tjedna, recimo, u Hrvatskoj je zamijenjen produciranjem hajke na tradicionalne krivce za sve - Srbe, koji su zbog nekakve maloljetne budale iz zaleđa Šibenika između redova ponuđeni kao glavni krivci za potpaljivanje požara i takozvani specijalni rat što se navodno vodi protiv Hrvatske. Vrijednost informacije ne mjeri se prema koristi koju bi mogla donijeti društvu, potencirajući raspravu ili sprječavajući političku i inu zloupotrebu, nego prema gledanosti, slušanosti, tiraži, količini klikova i sličnim poticajima za berićetniji rad marketinških službi u medijima. Rezultat takve prakse, da citiram za kraj kolegu Vladimira Matijanića, jest »trajno izvanredno stanje, u kojem požar nije požar, dio specijalnog rata, u kojem vatrogasci nisu zaduženi za gašenje vatre, nego naši heroji, u kojem sportaši nisu ljudi plaćeni za svoje vještine, nego naši osvetnici, spasitelji, junaci...«; trajno izvanredno stanje u kojem sve naočigled ide u tri lijepe materine.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka