'Ladovina Ladislava Tomičića

Stambeno-kreditno robovlasništvo

Ladislav Tomičić

Potpisom na ugovor s nekom od banaka obavezujete se da ćete 30 godina biti zdravi i orni na svakodnevna pregnuća kojim ćete osigurati minimalno tri tisuće kuna za ratu stambenog kredita za nevelik, recimo dvosoban stan



Dragi Bog zna, a podstanari znaju još bolje, da je jedan od najstresnijih životnih trenutaka onaj kad svoju imovinu strpate u torbe i kutije, pa iz jednog krenete u drugi podstanarski stan.


Trenutak je to kad čovjeka uhvati neopisiva tuga koja ga grize sve dok komadiće života iz kutija i torbi ponovo ne složi na jednom mjestu, na nekom novom iznajmljenom odredištu.


Nema sumnje, podstanarska je tuga pregolema.




Kad je u pitanju krov nad glavom, od te muke veća je samo ona koja opsjeda vlasnike stanova, ljude s prosječnim hrvatskim primanjima koji su svoje nekretnine kupili uz pomoć bankovnog kredita na rok otlate od tridesetak godina.


Proteklog tjedna ovom temom bavila se kolegica Iva Vlašimsky, koju su agenti za nekretnine nastojali uvjeriti da je kupnja stana kudikamo povoljnije rješenje od najma. Naravno, možemo se s njima složiti ukoliko je riječ o kupnji za gotovinu.


Međutim, s obzirom na to da takvu količinu novca ima rijetko koji prosječan građanin, preostaje vam kredit i moderno robovlasništvo u kojem je vama namijenjena uloga roba.


Potpisom na ugovor s nekom od banaka obavezujete se da ćete 30 godina biti zdravi i orni na svakodnevna pregnuća kojim ćete osigurati minimalno tri tisuće kuna za ratu stambenog kredita za nevelik, recimo dvosoban stan.


Dakako, morat ćete pristati na još par sitnica, koje će vas u potpunosti staviti u vlasništvo banke.


Pristat ćete na kliznu kamatu, pa će vas ljubazna službenica svake godine nazvati da vas izvijesti da je ionako prevelika kamata povećana za određeni procenat. U ugovoru o kreditu bit će obavezno propisana devizna klauzula, što govori koliko bankovni sustav vjeruje domaćoj valuti, pa ćete sa strepnjom gledati kako se premudri hrvatski vladari nose s ekonomskim pitanjima i strahovati neće li im ista izmaknuti iz ruku, što bi moglo rezultirati devalvacijom domaće valute.


Za roba okovanog kreditom s deviznom klauzulom to bi, dakako, označilo kraj svijeta, pa ćete svesredno navijati za aktualnog i svakog novog ministra financija, gajeći toplu nadu da je u pitanju financijski genij, kandidat za ekonomskog Nobela koji zna od svačega napraviti pitu.


Pretpostavimo li sretnu okolnost da će nacionalna valuta ostati stabilna, ostaje vam brinuti se tek za još nekoliko marginalija. 


Jedna od njih je čuvanje radnog mjesta kao zjenice oka svoga.



Imate li nesreću da vas vlasnik poduzeća u kojem radite maltretira, potplaćuje ili neredovito isplaćuje, bit ćete prisiljeni odšutjeti tu sitnu neugodnost, jer gazda je još jedna od karika uz čiji je genij usko vezana vaša sudbina



S rukama vezanim bankovnim lancem (ne)sreće, neće vam pasti na pamet dići glas jer plaća kasni mjesec ili dva, a na radikalnije korake odvažit ćete se samo ako ste sigurni da u kratkom roku možete naći novi, jednako ili bolje plaćen posao.


Takva vjera u svoje mogućnosti za većinu hrvatskih građana misaona je imenica, pa im neće ostati drugo nego da obavijest da će plaća malo kasniti poprate tihom molitvom kojom će zazvati Nebo da pripomogne gazdinim poslovnim nastojanjima.


Imate li partnera ili partnericu, molitve ćete udvostručiti, jer i njegovom/njezinom poslodavcu valja pomoći, e kako se ne bi dogodilo da u idućih 30 godina jedan mjesec ostane bez primanja, što vas dovodi vrlo blizu ruba katastrofe.



Svoje živce pripremite na bankovne opomene, koje koštaju po pedesetak do stotinu kuna, jer nema sumnje da će vas uvažena financijska institucija revno opominjati za svako kašnjenje s uplatom.



Sve u svemu, cijeli svijet urotit će se protiv vas i vašeg toplog doma, pa ćete najljepši dio života provesti u ratu sa svekolikim čovječanstvom, e kako bi stan zadržali u svom vlasništvu. Od države i banaka, to vam je već poznato, nemate se čemu dobrom nadati.


Kamate će se prije dizati, nego spuštati, a iskustvo nam govori da premudro državno vodstvo neće uspjeti u svojim nastojanjima da popravi životni standard građana, što bi vam možda moglo donijeti stotinjak kuna veća primanja.


Dakako, niti kao podstanar nećete profitirati od državnih projekata.


U 20 godina upravljanja zemljom niti jedna garnitura vlasti nije se sjetila izgraditi državne stanove koje bi svojim podanicima davala u najam.


Kad smo iz jedinog u Hrvatskoj realnog kuta gledanja – pesimističnog nego šta – zaključili da ulazak u avanturu zvanu stambeni kredit predstavlja tridesetogodišnju bitku protiv brojno i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja, na koncu ponudimo i rješenje.


Želite li krov nad glavom disciplinirajte se sami, pa mjesečno sa strane, u bilo kojoj formi, odvajajte onaj iznos koji bi uplaćivali za mjesečnu ratu kredita. Na taj način ćete uštedjeti za stan i nećete do vrha napuniti džepove gramzivim bankarima.


A kad vas pritisne podstanarska tuga, sjetite se modernih robova, ljudi koji su u zamjenu za vlastiti krov nad glavom potpisali ugovor s vragom.