Ne nemoj prići, ne nemoj me stići / Novi list
Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 27° 15
Sutra: 21° 24° 3
14. kolovoza 2018.
Ladovina Ladislava Tomičića

Komentar Ne nemoj prići, ne nemoj me stići

Zdravko Mamić / Snimio Denis LOVROVIĆ
Zdravko Mamić / Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 10. lipanj 2018. u 8:12 2018-06-10T08:12:00+02:00

Svi ti veliki Hrvati, kojima su usta puna hrvatskoga domoljublja, preko noći su promijenili mišljenje i jednu domovinu zamijenili drugom, što ih ne priječi da Hrvatskoj i dalje izjavljuju ljubav, ovog puta iz daleka

Zdravko Mamić očekivano je utekao u Bosnu i Hercegovinu. Da će se dati u bijeg slutili su svi osim onih kojima je to posao. Tako se barem u ovom trenutku čini. Čini se, naime, da organi gonjenja Republike Hrvatske nisu tako nepovjerljivi prema kandidatima za robiju koliko su ti kandidati nepovjerljivi prema pravosuđu ove zemlje.

Zato, valjda, nisu niti pretpostavili da će Zdravko Mamić radije izvaditi osobnu kartu u Tomislavgradu, nego čamiti u zatvoru. Tako se, eto, opet dogodilo da jedna krupna hrvatska riba nađe utočište preko granice.

Nitko zbog toga do sada nije pozvan na odgovornost, a kako stvari stoje - niti neće. Mnogi zato sumnjaju da je Mamić naprosto pušten da pobjegne. Teško se toj sumnji oteti, kad imamo u vidu Mamićeve veze s brojnim ljudima iz državnog vrha, odnosno iz pravosuđa i policije.

Zdravko Mamić, čovjek koji je koliko jučer organizirao rođendansku predstavu za predsjednicu države Kolindu Grabar Kitarović, Zdravko Mamić – čovjek koji ispija kave s »uglednim« pravosudnim prvacima, Zdravko Mamić - jedan od najglasnijih na predizbornim i inim skupovima Hrvatske demokratske zajednice, Zdravko Mamić - sudionik hrvatske pretvorbe i privatizacije, Zdravko Mamić - vulgarni novobogataš koji javno psuje i proklinje stjeran je pred zid, ali uspio je, dakle, pobjeći pred nosom hrvatske policije.
Nije to ništa što do sada nismo vidjeli. Jedan od najvećih Hrvata devedesetih, Miroslav Kutle, odavno je u Bosni i Hercegovini. Čovjek kojem je u mandatima Hrvatske demokratske zajednice izručeno na desetine poduzeća također je našao spas u susjednoj državi, u rezervnoj domovini.

I dan danas je tamo, radi svoje poslove i ne pada mu na pamet pojaviti se u državi koja ga je svojevremeno predodredila za novobogataša, preko leđa stotina i tisuća ljudi čija je egzistencija uništena njegovim poslovnim malverzacijama.

U rezervnu domovinu bježao je i Branimir Glavaš, kojeg je Hrvatska gonila zbog ratnih zločina u Osijeku. U Bosni i Hercegovini spas je tražio i cijeli niz manjih riba, dok je u obrnutom pravcu, iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, utekao Ante Jelavić, zbog marćapije suđen i na deset godina zatvora.

Svi ti veliki Hrvati, kojima su usta puna hrvatskoga domoljublja, preko noći su promijenili mišljenje i jednu domovinu zamijenili drugom, što ih ne priječi da Hrvatskoj i dalje izjavljuju ljubav, ovog puta iz daleka, sve pjevajući – ne, nemoj mi prići, ne, nemoj me stići...  

Bosna i Hercegovina postala je nešto kao hrvatski Meksiko. Kako američki državljani spas pred saveznim organima svoje zemlje traže u prekograničnoj Tijuani, tako veliki Hrvati spas traže na Širokom Brijegu, u Tomislavgradu ili Livnu, u mjestima o kojima se pjeva kao o kolijevci hrvatstva.

Za razliku od odbjeglih Amerikanaca, odbjegli veliki Hrvati ne nastoje zametnuti trag. Putem sredstava javnog priopćavanja oni nam iz Hercegovine pojašnjavaju gdje smo se sve ogriješili o njihovu nevinost, obećavajući da će se kad tad vratiti i osvetiti.
Bijegom u Bosnu i Hercegovinu oni ne postaju manji, nego veći Hrvati, jer Hrvatska je jedna od rijetkih država u kojima je veličina nečijeg domoljublja obrnuto proporcionalna navadi poštivanja zakona. Što manje poštujete zakone svoje zemlje, to se više možete busati u domoljubna prsa. Što više te zakone poštujete, to manje prava glasa imate.

 
Ako vam zakoni vaše zemlje idu na nerve, u Hrvatskoj možete okupiti istomišljeničku bandu i na ulice iznijeti plinske boce pa prijetiti da ćete sve oko sebe podići u zrak. Ako vas zakoni vaše zemlje priječe da sav novac od nekakvog posla strpate sebi direktno u džep, ne obazirući se na činjenicu da nešto od tog novca mora pripasti i državi na ime poreza, izigrajte zakone i budite što glasniji.

Jednom kad napunite džepove, uvijek možete pobjeći u Bosnu i Hercegovinu i čekati da situacija sazrije za novu presudu, koja će vas poslati na kakav dobrotvorni rad. Zdravko Mamić, po svemu sudeći, uzda se u takav konačni ishod, ali to ne mora značiti da će ga i dočekati.

Naime, Mamiću ne ide na ruku činjenica da su okolnosti u Hrvatskoj vrlo napete, da malo tko vjeruje institucijama države, što rezultira masovnim iseljavanjem s jedne i rastom popularnosti antisistemskih političkih opcija s druge strane.

Njegovi izgledi za oslobađajuću presudu ili presudu koja uključuje dobrotvorni rad zato su vrlo niski. Stoga predviđamo da će menadžersko pojačanje koje je susjedna država nedavno dobila još dugo igrati za svoju rezervnu, novootrkivenu domovinu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka