Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 3
Sutra: 3° 3° 3
19. studenoga 2018.
'Ladovina Ladislava Tomičića

Komentar NACIONAL - SPORTSKA EUFORIJA Tko ne pamti, iznova proživljava

Foto Davor Kovačević
Foto Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 22. srpanj 2018. u 8:18 2018-07-22T08:18:27+02:00

Na krilima nacional-sportske euforije sutra bismo trebali graditi nacionalni stadion. Tešku ulogu neimara, graditelja bez mane, na sebe će preuzeti On, dobri i pošteni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Pitate li se što bi moglo poći po zlu?

Navijači imaju pravo na euforiju. Kad nogometni tim za koji navijaju dospije u finale Lige prvaka, kad nogometna reprezentacije zemlje za koju navijaju dospije u finale Svjetskog prvenstva navijači imaju puno pravo sa svog računa podići deset tisuća, dvadeset tisuća ili koliko god žele tisuća novaca, a zatim kupiti kartu za prijevoz do mjesta sportskog spektakla, rezervirati hotel, kupiti kartu za utakmicu, slaviti ili tugovati poslije utakmice uz pivo, vino, šampanjac, večere u dobrim restoranima. Ako platežno nisu sposobni, kao što prosječno plaćeni hrvatski navijači i navijačice nisu, oni imaju puno pravo otrčati u najbližu banku, podići nenamjenski kredit i sav novac potrošiti na dva, tri dana sportskog spektakla. U pitanju je njihov život i njihov novac i mogu s tim raditi što žele. Političari također imaju pravo na euforiju, ali samo u privatnom aranžmanu.

Na dužnosti na koju su izabrani, svoj euforični zanos moraju suspregnuti, naročito kad je u pitanju donošenje odluka čije ćemo posljedice svi platiti. Političar na dužnosti ne treba biti naročito mudar da bi znao da se u trenucima euforije odluke ne donose, da je odlučivanje posao koji traži hladnu, trezvenu i racionalnu glavu. 

Zato se s punim pravom može reći da je premijer Andrej Plenković grdno pogriješio kad je nakon velikog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije brže bolje najavio gradnju »nacionalnog stadiona«. Prema ovoj najavi, odnosno premijerovoj odluci valja biti krajnje sumnjičav, jer za sumnjičavost postoje mnogi razlozi. Najprije, svi znaju da nema novca za lijekove u bolnicama, da su političke garniture koje su sada vodile državu trošile kao pijani milijunaši, da je Hrvatska dužna do grla. Najavljivati gradnju nacionalnog stadiona u takvim okolnostima neracionalan je posao. Realizirati takav posao u Zagrebu, s aktualnim gradonačelnikom, sulud je posao. Evo zašto.

Zadnji put kad se u Hrvatskoj gradilo na krilima nacional-sportske euforije, uoči Svjetskog prvenstva u rukometu, lopate su se prihvatili pošteni i dobri zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i njegov kolega – Ivo Sanader. U pitanju je bila gradnja Zagrebačke arene.

Kad su dvojica spomenutih otvarali ponudu Ingre, cijena izgradnje zacrtana je na 85,6 milijuna eura. Kasnije se ispostavilo da će država i Grad 28 godina (!) Ingri godišnje plaćati 7,2 milijuna eura plus PDV. Jednostavnom računskom operacijom došli smo, dakle, do cijene od 245 milijuna eura. Potom smo otkrili da, osim navedenog iznosa, Ingri valja plaćati i indeksaciju zakupnine u visini od oko 660 tisuća eura godišnje te 300 tisuća eura godišnje za hladni pogon. Na koncu se ispostavilo da je cijena Zagrebačke arene – 273 milijuna eura. Dvije milijarde kuna.

Na krilima nacional-sportske euforije sutra bismo trebali graditi nacionalni stadion. Tešku ulogu neimara, graditelja bez mane, na sebe će preuzeti On, dobri i pošteni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Pitate li se što bi moglo poći po zlu? Slična sportska arena građena je u Splitu, a projekt nije završen do dana današnjeg. Gradnja arena donijela je političke bodove onima koji su je gradili, jer prolazeći pored njih čovjek neće zbrajati milijarde eura, nego će reći: kakav god da jest, Bandić je nešto izgradio. Kakav god da jest iza tog i tog političara je ostalo to i to. Nitko neće pitati koliko je to koštalo. Takva vrsta plitkog rezoniranja kasnije će se istom prosječnom građaninu i građanki obiti o glavu na drugi način, kroz nestašicu lijekova u bolnicama ili kroz činjenicu da novca neće biti za liječenje bolesne djece, ali ove stvari s megalomanskim i neisplativim projektima čovjek neće povezati.

Najava i realizacija megalomanskih projekata u trenucima nacionalne euforije nije racionalan posao. U pitanju je čisto politikanstvo, pokušaj da se ušićari koji politički bod na sportskom uspjehu kojem najavljivači projekata ničim, ali baš ničim nisu doprinijeli. U pitanju je uvreda za zdrav razum. Nije čudo da je takvo politikanstvo premijera Andreja Plenkovića objeručke prihvatio zagrebački gradonačelnik, koji na sva usta najavljuje gradnju nacionalnog »Plavog vulkana« u Zagrebu. (Dalmatinci će, nema sumnje, tim plavim nacionalnim stadionom biti oduševljeni!). Bandić je šampion politikanstva i građevinskih zahvata namijenjenih prikupljanju bodova, a brojni kumovi su mu, vjerujemo, već u niskom startu. Žalosno je što ćemo tu političku čorbu možda i pokusati. Tko ne pamti, iznova proživljava.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka